...

danas, dok sam ucio samper i jos neke wannabe filozofe, teoreticare, povucen njihovim razmisljanjima, skicama i idejama (ili dosadom vjerojatnije) odlucio sam skrabati malo po papiru...
rezultat su bile linije, gluposti, pa jos malo linija, pa jos malo gluposti...
na kraju sam zavrsio i pogledao...labirint...jedan veliki labirint...
i tako , danasnja izjava dana....
 
"when i was little, i used to draw labyrinths for fun...now when i'm older i can't get used to living in one..."
sve me boli...mislim da mi tijelo govori da je vrijeme da malo i ozbiljno usporim...a ne zelim, necu...dok ide ide, kad nece ic, postat cu onaj koji je pricao, pricao o svemu sto je bio, htio biti, mogo biti, a realno je samo jos jedna osoba s potonulim brodovima...
u zadnje vrijeme cesto mastam o zivotu negjde vani...koliko god me to mozda i veseli, toliko mi je i zalosna cinjenica neke alienizacije...odlazak na posao, ista podzemna, isti svirac u podzemnoj, ista playlista na ipodu, ista razmisljanja dok gledas ljude po tramu...posao, 8,9,10 sati...povratak "doma" i kuhanje vecere, krepavanje u samoci i trazenje sugovornika u nepoznatim bicima, koja su slicna meni...
ne znam, samoca ponekad odgovara, a ponekad ubija...
 
cijelo vrijeme si mozgam scenu i jednog filma...necijom igrom zavrsis na poslu negjde gjde ne poznajes nikog, nemas nikog, doslovno si englishman in new york i lomis se...
povucen u sebe, prepusten svojim mislima, sjecanjima, zeljama...
u jednom trenutku vidis poznato lice i sve se instatno promjeni...samo cinjenica da imas s nekim za pricati, netko tko ce slusati, kog ces ti slusati i s kim ces gledati...
ljubav je divna...divno je kad se dogodi, jadno kad prestane, al kak drugacije bi moglo bit...za svako dobro, neko zlo...
 
razmisljao sam neki dan, prva prava ljubav je bila nevina, cista, neiskvarena...mogu sad bacati neku glupu asocijaciju na nesto bijelo, besprijekorno, tipa svima draga bijela golubica, zec, il neko drugo fizicko bice...bljak...
uglavnom, sto dalje ides, sto vise spoznas, vidis, saznas, razvijes se u neku "kompletniju" osobu, shvatis da se tako nesto vise nikad nece dogoditi...
kad prodes u taj "svijet odraslih", shvatis i dozivis hrpu robinson iskustava, sto od prijatelja, sto na vlastitoj kozi i pocnes gledati drugacije na to...
barem ja gledam drugacije na to...nema vise opustanje, nema ga nikad...kad se opustis, najebes...
"odrasli" kalkuliraju, imaju cijele rasporede i tablice koje konzumiraju dok su na slobodi il u vezi...za sve postoji pravilo, iznimka,...jedno, dva, tri...samo okreni stranicu 534 i potrazi pod PXD345...
cudno, cudno...point being, ne vidim zasto bi bio s nekim zbog nekih interesa, umjesto da budem s nekim tko ce me usreciti...
 
sad sam se sjetio jedne rasprave s foruma najdrazeg indexa...da li nasu vezu odreduje nas socijalni status...u prisustvu svih sponzorusa pomislio sam da da nekima, meni ne...
nakon malo duzeg razmisljanja dosao sam do konkluzije da bajke ne postoje, po postoji ona prica gdje streber na kraju zavrsi s kraljicom maturalne vecere il gjde ugly betty postane miss universa i jedna i jedina ljubav brad pitta ili nekog drugog ljepotana...
ljudi s kojima se krecemo, s kojima se druzimo i s kojima suradujemo, ciji zivotni stil mozemo pratiti i koji mogu pratiti nas ce nam bit ljubavi...
dobrooo, dosta bi bilo....
laku noc filipe...