ISTINA

BOK! Zaustavio me tvoj pozdrav. Irena! Bio sam zatečen i iznenađen. Slutim da mi se nelagoda očitavala u očima? I strah. Pogled na djevojku kraj tebe pokrenuo je flash-back u meni. Iste oči, kosa, nos i usta. Jednako zanosno tijelo koje smo tako bezobzirno i divljački iskoristili te davne 19.. . Mogao sam na tvom licu istovremeno prepoznati beskrajnu mržnju i neizmjernu hrabrost, ali ono što me najviše plašilo bile su crte odlučnosti koje su jasno pokazivale da stvar za tebe nikada neće biti završena iako je prošlo toliko godina. Razumljivo, to što smo ti učinili nema opravdanja. Osjećao sam hladnoću te sobe, memljivost u zraku, čak i miris tvoje krvi. Hrabra petorka u divljačkom pogonu. Ti, onako nježna, bespomoćna i izazovna. Nedostižna mislio sam tada. Ni sada ne znam tko je prvi predložio da te učinimo dostupnom. Zvuči smiješno, ali upravo smo te riječi upotrijebili kao naziv našoj nakani. "Učiniti dostupnom". Nije nam bilo dovoljno uprljati tvoje tijelo prodirući u tebe trojica istovremeno, izmjenjujući se neprestano i znalački, kao da nam nije prvi put. I. je bio najsmjeliji, ni ja nisam zaostajao u gadostima. Spaljena koža, razderotine, i krv uokolo, samo su nas još više izazivale i raspaljivale. Ali ti, sva uplakana i ranjena, a opet nekako dostojanstvena .... 
Tvoja kći i ......? Nisam mogao pitati!

zar bi to bilo opravdanje?

ne mislim tako, kazna je što ne mogu voljeti!

ne, u stvari površno ako se tako nešto može upotrijebiti kao izraz za nešto prolistano a nikad proučeno

koliko je kazna razmjerna učinjenom?

... svatko snosi posljedice svojih djelovanja... ovo je samo početak... dok ne shvatiš i pokaješ se... ali bilo bi dobro da se pokaješ za ovog života, jer kad umreš, doživjet ćeš ono što si učinio drugome na svojoj koži... ne... ne kažem da ćeš ić u pakao... ja to zovem učilište... tamo će te dugo, dugo silovati takvi poput tebe... baš mi te je žao...

meni je žao Irene, ali moje pokajanje njoj ne čini zaborav. glupost je ono "svi mi griješimo, bitno je znati greške priznati"! ne smije se dovoditi u takvu situaciju

nijanse su ti tu itekako bitne. karikirash...

... naravno... no ona mora naučiti oprostiti, jer bi i ona mogla zapesti u svojem daljnjem razvoju... ja ti se, zapravo divim i sada mi suze idu na oči da si barem priznao pogrešku!... želim ti puno sreće...!!! :-)))))))

tumači kako želiš, istina je duboko negdje u nama, i nije to sve...

oprostiti?? stvarno misliš da je moguće? ja ne! ne zaslužujem žaljenje već samo prezir i osudu

petorica su, ovo je druga priča

... da... tvoji postupci su za osudu, ali, da... moguće je oprostiti!!!... samo treba vremena...

imaš kćer? kako bi joj objasnila(o)

... nemam... i mislim da joj ne bih mogao objasniti... barem ne na ovom svijetu... jer ovdje ne bi mogla osjetiti ono što iskreno mislim... da se kajem i da bih najrađe umro od srama... ali isto tako da sam sada drukčiji i bolji nego što sam bio!... šteta da nema telepatije na ovom svijetu... možda bi ti bilo lakše...

mislim da te razumijem, mislim!
ali isto tako znam da ja ne mogu pronaći razumijevanje za neke postupke (kako svoje tako i drugih)

mislim ti ja da ti je ovaj zadnji komentar point: ima stvari koje se ne mogu razumjeti, treba ih jednostavno - prihvatiti. that's it. vjera, jelte?

... cilj je da oprostiš sam sebi!... i da kreneš novim putem... pozitivnijim!... nije sve propalo... PROMIJENIO SI SE!!... i to je najbitnije... probaj svojim postupcima dijeliti što više dobra... jer što siješ to ćeš i žnjeti... :-)

... da... potrebno je malo vjere... ali ne u Isusa, nego u sebe!...

... ne znam da li znaš čitat engleski ali evo ti jedan link... možda ti pruži još malo utjehe: http://www.afterlife-knowledge.com/maxhell.html

equi, mislim da je svejedno jel' ces objekt zvat 'isusom' ili 'sobom' .stogod ti daje vjeru da je tak ok i upravo tako trebalo biti...

... istina... ispričavam se... svejedno je... ja imam neku podsvjesnu odbojnost prema crkvi (zbog miliona nevinih žrtava i tisuća godina mraka koje nam je donijela)... :-)

... pamelica... smiri živac... čovjek nije morao priznati tu svoju gadost... ali je... njemu treba oprost, a ne tvoje bijesne pizdarije...

... ah... počeli su stizati primitivci... ignoriraj ih... da... naravno, u pravu su biti bijesni... ali ne shvaćaju bit...

... možda nisam intelogentniji ali ti si najveća primitiva koju sam do sad sreo u mojih par godina staža na iskrici...

a ko bi to njemu trebao oprostit?mi?ona?ti?sam sebi?tebi je eqy ful simpa što je on tu kao priznao i što se kao jako kaje i ajmo mu mi sad pružit podršku da bude bolji i sije ljubav ubuduće..ma daj molim te,nećemo se valjda igrat boga..on sa ničim ne može njoj vratit što joj je oduzeo kompa,sa ničim,i to je to,a kako će sam sa sobom..jebe mi se..

... mislim da sam rekao dovoljno... ne biste me shvatili... ionako... možda za koju tisuću godina shvatite...

ne da te ne bi shvatio eqy,ni potrudio se ne bi..neke granice se ne prelaze..

... vjerujte mi... on će biti stamburan na načine kakve vi ne možete ni zamisliti!... bez brige budite... to ne želim nikome... i zato mu pomažem, premda bi ga trebao mrziti... poput vas...

mrziti?stamburati?vidiš,uopće nisam o tome razmišljao..a misliš da bi i tako se trebalo prema njemu odnositi?hm..

... bio ovaj lik imaginaran ili ne... stojim iza svakog svog slova...

... ne mislim... ponoviti ću: što siješ to i žanješ... to je osnovno pravilo i jedino na ovom svijetu...

duhovi su se razuzdali. razmišljam koliko je vas neki dan bilo prisutno u priči o vozačici tramvaja? i tko je od vas bio nijemi promatrač? i tko od vas nije prstom mrdnuo na događaj koji se zbiva pred vašim očima? i tko od vas smije prvi se kamenom baciti?

... eh, moj search... sam ćeš se uvjeriti... tu ti ne mogu pomoći... i to nema veze s katolicizmom niti bilo kojom drugom vjerom... to je život!...

nomen est omen, ravnotežo. pogledaj njegov, njezin nick, uništiti!!
možda to govori o odgoju???

pa naravno (već mi se više sviđa tvoj ton) upravo blog kao takav imaginaran ili stvaran pokušava potaknuti na razmišljanje. ne razumijem samo što sad ja pokušavam "što bi bilo kad bi bilo"?

MOJ konkretan postupak iako imaginaran mi ne zvuči logično ili te ne razumijem? dapače, rasprava o moralnom aspektu pričice je dobro došla i podvlačim pitanje, zašto tvoja mati ne bi bila ta vozačica tramvaja koju maltretira grupica pijanih (Pamelinih) snagatora a mi ostali smo nijemi promatrači s "bašmebriga" stavom. i ako ti je priča poznata, završilo je tako da smo ju nakon neugodnog događaja priupitali : " Hoćeš li sada pokrenuti taj .ebeni tramvaj?"
da li je odgovor taj da nam to nije dovoljno krvava priča da bi reagirali?

za mene je " činiti nažao nekome" jednako u svim oblicima, taj (ne volim psovati) jebeni STRAH je razlog što nam se sve događa, zašto nam mogu činiti sve što nam čine! ispričavam se svima koje je (ako) potresla ova priča, ali dragi moji ljudi, to se događa ma koliko mi šutjeli o tome!
i ne, nisam u kontranapadu ili posipanju pepelom :D

znan je to osjećaj, tražitelju :D
no odustajanje nakon dva-tri posrtaja ?
pročitaj koliko mržnje u Pamelinom obraćanju izvire, toliko da zaboravlja na rječnik, i odlazi doma svojim roditeljima i (ili) djeci, i tamo se transformira u čednu i moralnu osobu i ne znajući da je gluma privremena, da zavarava samo njih, i da joj se kao bumerang vraća kroz njezine potomke sve ono što ovdje pod nekom krinkom pokušava odglumiti. a doći će vrijeme kada će si postaviti pitanje "zašto mi se to događa"

hej virtualni druže, nasilje rađa nasilje! kakva eliminacija, potreba je za besplatnom radnom snagom u najtežim uvjetima :D. Ne želim, hm... a to radim, o Pameli, vjerujem ja da je ona zgrožena, naravno, samo luđak i ja nebi bili :D, ali isto tako mislim da ne živi ono što propagira!? ne možda u ovom slučaju, ali dalo bi se toga pobrojati!

dolje sam napisao, mislim da nema iskupljenja za takvo što na bilo kakav način! isto kao što nema ni opravdanja!

search,mislim da si najbolje sve to skupio u onoj rečenici,"a ubit mislim da bih mogao"..i još nešto affar,pobroji komentatore na blogu..a pun tramvaj..živili..