...

uskrs...budenje u pola 11, auto, divljanje po autocesti, obiteljski rucak, voznja, grad, groblje, groblje 2, stari autobus kod nogometnog terena, rodendan dijeteta cije roditelje jedva poznam iako su mi rodbina, autocesta, povratak...
fascinantno je kako se lagano zaigram, uvucem u neko ludilo, trenutke kad se mozak iskljuci...ili se ne iskljuci, ali jednostavno nije bitno...
brzina te zavede, adrenalin raste i samo zelis jos...ne zelis stati, iako si svjestan svih posljedica koje te mogu pratiti nakon toga...
da, lako se zaigrati...
 
posjetio sam ponovo njegov grob...gleda na kucu...kako je baka uvijek govorila, barem cemo se gledati svako jutro...stajao tamo i mozgao o onim recenicama koje je rekao par puta...jednom kad me nece biti, proli barem pivu po mom grobu i sjeti me se...sad kad razmisljam o tome, mislim si ko da smo u nekom ghetu i da nije toliko sraz u godinama bio...
htio sam fotkat, fotkao sam, nezadovljan sam...
druzio sam se s bratom, ako nista, to je pozitivno, u zadnje vrijeme mi je nekak totalno drago da ga imam...mislim, drugacije gledam na neke stvari i zagubila se ta razlika u godinama...neopisivo sam sretan zbog toga...
u potrazi za idilicnim krajolikom, mozda sam cak i nasao onu car koju sam trazio u necem sto je bilo prakticki ispred mene cijelo vrijeme...a mozda opet samo baljezgam gluposti...
sutra ucenje i da dodem na magicnu brojku od 1...
generalno stanje...tuga, depresija, nostalgija...jbg...
 
 
 

jebe te rijaliti...neka...kaj te ne hmori to te...