...

Britanac, noc i magla, hladnoce. trenutak kad pozelis imati nekog pored sebe, sjesti u kut neke lijeve birtije, gledati ljude kako sjede i cekaju autobus...Ne pricati, nema smisla, uzivaj u tisini, drustvu i samoci...
Nocna lampa na gornjem gradu, mala ulicica po kojoj vode stepnice, da upravo to mjesto...breme vremena ga je dotaklo, proslo i prozali kroz njega, ljudi dolaze i odlaze...sjecanja umiru, nova se radaju...
Voznja prema puli, budinje s plavim svijetlom na mobitelu...
History repeats itself...or not...
Kao dijete sam mastao da zivim u fallout svijetu, jedina poanta je bila prezivjeti, ispuniti zahtjeve, norme, napravit cool stvari, ispraviti nepravdu i podijeliti pravdu...
Svida mi se koncept, svijet je rezoren, ovisis sam o sebi, koliko se pazis i cuvas...
 
Ne mogu naci jebeni tekst, zasto nema teksta nigdje online...
„vecer iza nas, umorna od proslave, jos uvijek pjevaju, bas dobro da su tu, i vec je iza nas, svijetlo iza zavjese, tuzni ostaju, bas dobro da si tu...gledano sa strane cini se, da zauvijek ce trajati zar ne, mozda samo ovaj put, bez obzira na sutra...gledano odavde cini se, da zauvijek ce trajati zar ne, mozda samo ovaj put, i briga me za sutra...vecer iza nas, pitanja u prolazu u zraku ostaju, koliko si jos tu...i vec su iza nas, svijetla zadnje stanice, polako nestaju, bas dobro da si tu, gledano sa strane cini se, da zauvijek ce trajati zar ne, mozda samo ovaj put bez obzira na sutra...gledano odavde cini se da zauvijek ce trajati zar ne, mozda samo ovaj put, i briga me za sutra...gledano sa strane cini se da zauvijek ce trajati zar ne, mozda samo oovaj put bez obzira na sutra...I BRIGA ME ZA SUTRA...“
 
Jebeno brzo pisem, ma to...
Laku noc...dobro jutro...