G.P.

Nista nije vazno, kao vjestina nasih osjecaja kad primi boje ljubavi i nista ne treba osporiti promjenama koje nastaju u vremenu cekanja, jer svako disanje tada ima svoj ritam, ponekad blag, ponekad trom, ali ipak skladan i nas ritam, sto uci dusu vjecnom privikavanju. Sto smo prije bili i zasto sjajnim koracima tako preplaseno zastajemo, neznam, ali ponekad poludim poput vjetra i zaurlam tvojim bicem, nasrnem divljacki, pa se u strahu, da ne pokleknes, povucem i utihnem i znam suncokrete zatamniti i prisiliti ih da se mog nemirnog sna napiju. Ali, sve to radim iz ljubavi i koliko god ti cudno izgledalo, ja te volim i ne mogu bez tebe i vjecno sam ti zahvalan sto u meni odavno postojis. Ovoj pjesmi ne pripisuj nikakvo zlo, niti mojoj ljubavi, oni su lom nemira i skup su stihova svih mojih nestrpljenja i ceznje za tvojim toplim dodirima. Neponovljiva si, neizmjerno blaga i mojim snovima potrebna, otkrivena i zaceta u svakom mom pokretu, posadjena korijenom moje velike ljubavi, izrasla rijekom mojih drhtaja i u svakom njenom valu ljubavlju zablistala, dohvatila vjecni smisao i pomjerila granice mog beskonacnog svemira. Prepoznajem pogled mjeseca u kojem zabrinuto trcis svojim toplim usnama i poznajem obrise bijelih breza sto se skrivaju iza tvojih njeznih zagrljaja, zato te i vodim ravnicom mojih nadanja, jezerima mojih dugih iscekivanja i zanosnim proplancima sa kojih drvoredi visokih jablana nad tobom strepe. Jedina moja ljubavi, samo tebi pripadam i u tvom se srcu jedino snalazim, kao covjek svaku sumnju odbacujem, kao ljubav tvojom dusom odzvanjam, kao miris tvojim tijelom ustajem, kao vjetar tvojim se nebom propinjem, predivna moja, nista mi u zivotu nije vazno, osim tebe i boje tvoje ljubavi.