*****
Ja bih trenutak, u zeleni list uvio i takav biser, kao zavjet, poklonio Tebi . Onda mišlju obgrlio Tvoje ime, a hod Tvoj, ostavio pored vremena . Na blagom vjetru, kosu Ti raspleo, pa uvio stručak osjećaja usred dodira . S mirisom jutra, ruku primio, puno nježnosti, u pogled Tvoj donio . Daleko od tuge i nemira šaptao, između bedara, sliku blaženstva upijao . Pod poljupcima, Tvoje snove uzimao i šetao, po Tvojim slatkim odmorištima . Sve bih to, nebrojeno puta učinio, milovanjima i uzdasima potvrđivao . Sasvim tiho, beskonačnost pokazivao i bogatim darovima nagrađivao . Neprimjetno, na daleka putovanja vodio, a svoju veliku ljubav, samo Tebi davao . Ja bih trenutak, u plavo nebo utkao i taj dragulj, na Tvoja njedra stavio . Priljubio Tvoju dušu, uz moju, pa s Tobom ispratio vrijeme i zapjevao . Bez i jedne riječi, uz Tebe pristao, jer u Tebi, na sebe bih naišao .
07.04.2010. u 0:05 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
Trenutno nema niti jednog komentara