G.P.

Moje si ljubavno nebo u snažnoj slici čekanja i neprestano sam u tom sanjivom mirisu samoće gladan tvoga osmjeha i žedan tvojih poljubaca i promatram kako se rojiš ispod mojih vjeđa, nezaustavljiva i divlja, kao leptir na mjesečini. Ploviš usred moga tijela s tisućama krijesnica, u dodirima slatkih uzdaha u nježnoj boji tišine i ostavljaš me da drijemam na privijenom struku, u oazi toplog nespokoja biserne snage stomaka, jasne i čiste, unatoč tolikom vremenu isčekivanja. Stižeš u moje prazne ruke svježim svitanjem i progovaraš lakoćom zvjezdanog strpljenja, bujna u začuđujućoj mirnoći svoga tijela ponovno se razlijevaš po meni dubinom vode i nudiš drhtanje neba u zagrljaju prepona. Znaš da ćemo se u šapatu daljine opet sresti, na srebrnoj obali mora gdje bor pije valove, zaspati jedno u drugom i postati zasluženi mir i kao neopisivi ukras njihovih sanjivih iglica osvanuti u oznojenoj postelji pod stasom duge. Zato grizeš moja čekanja plavetnilom dolaska, u jednom se trenu igraš s mojim osmjehom, a u drugom nagovjestavaš blizinu moga sna i polako s mojim mislima grliš svoje grudi koje niz moje obraze lagano klize. Tako te cekam, mila moja, tako te docekujem, uvecer između dva sna dok sklapam oči, a po danu kad zidovi sumorno oblikuju prostor, u jednom te oku s tihim osmjehom ljubim, a u drugom te blizini svoga sna primičem.