...1942010...

vrijeme leti...strasi me cinjenica da svaki put kad pozelim nesto napisati krenem s datumom i tada shvatim koliko je vremena proslo od zadnjeg zapisa...onda prevrtim impresije i imam feel kao da je zadnji tekst bio jucer, a ne prije skoro 2 tjedna...
"sta se dogada s tobom?sto ti se vrti po glavi?", pitala je...sjedio sam tamo na klupici, slusao, razmisljao, gledao sjenu koja je ostro padala na kamencice na obali...jako cista slika, cist kontrast, sjena, osvjetljeno...djelovalo je prerealno...
istina, nemam pojma gdje mi odlazi vrijeme, sto radim...natjecaj, famozni natjecaj, cekaju se rezultati...
crtam u sitne nocne sate, ne stignem disati, a finalni produkt je krajnje nezadovoljavajuci...sad mi kroz glavu prolaze 2 stvari...prva se vrtila dok smo radili bez prekida, svaka minuta je bila dragocijena...i onda krene "we've got all the time in the world", neka cudna ironija ili nas netko na radiju stvarno voli...
stvar broj 2...cosmic gate-not enough time...zivjeli oksimoroni...
 
trenutno sam mislima u osnovnoj skoli...prvi dan...predstava za prvasice ili kako se to vec zvalo...sjecam se da sam s tatom bio do 3 kamene fontanice u kojima nije bilo vode...kao koncept mi se totalno svidjelo, samo kad sad malo razmislim, klinci bi valjda napravili poplavu da im je voda bila dostupna...
stajali smo tamo, rekao mi je neke rijeci koji se trenutno ne mogu ni sjetiti, al zvucale su ozbiljno i odraslo...davno je to bilo...
vani lijepo vrijeme, asocijacije se nizu jedna za drugom...cudan je ovaj zivot...prijateljica je izjavila da joj vise nista nije bitno, da joj je dosta normi koje namece drustvo, da samo zeli bit sretna...da, lagano za reci, malo teze za postici, tim vise je nitko ne zna sto zapravo zeli...mozda postoje neki kvazi ciljevi, ali sve vise mislim da se oni izgube negdje po putu...pregazi ih instant sreca iz vrecice koju konzumiram iz dana u dan...nije dovoljno da se osjecas ispunjenim, a u drugu ruku to je nesto sto te provuce kroz dan...
zelio bih otici u pariz, setat gradom...gledao sam from paris with love...travolta je car, bas blesava uloga i sat i pol komicnog ubijanja vremena...previse volim filmove, download-watch, download-watch...bijeg od realnosti ili....?
"Oho, kakav je to citat? :p", pitala je ona...prvo nisam shvatio na sto misli, previse citiram sve i svasta u zadnje vrijeme...prica se razvila (ako se to tako moze nazvati), konkluzija je donesena...
mali princ i ruza...kolko jednostavnosti kad sve gledas na nevini djecji nacin...crno je crno, bijelo je bijelo, a emocije su ciste...il si dobar, il si los, il volis, il ne volis...promjena, buducnost...
sad sam doso do informacije da su mi bandaze ofarbale majicu, krasno...another lesson learned...ne mijesaj sareno s bijelim...
htio bih fotkati, al se javlja deficiti ideje...moram otkriti nesto novo, neki ugao grada koji jos nisam vidio, neko lice, neku crtu...
"otkrio" sam novi/stari muse album....prvi dan sam jednu pjesmicu valjda vrtio na repeat cijeli dan...strasno kako se lagano nesto uvuce pod kozu...
2d, 3d, grafika, colour, dizajn, tlocrt, presjek...gledaj, uci, pamti, razmisljaj...
ah, da, ambicije za iducu sezonu...sezona je zavrsila s scorom 7-13...ne kuzim to, steta...
"...If you open your heartShow me insideWon’t let you fall apart..." kako ove trance tete imaju lijep glas...skoro pa da je pozelis slusati svaki dan za dobro jutro, dobar dan i laku noc...jedino me zanima kolko je toga modificirano i kako zvuci u stvarnosti...
u petak sam bio s starim na chevapima...cudan osjecaj, doso doma s treninga, sjedim pred kompom, kontempliram sto dalje i zvoni mobitel...nekak atipican poziv s njegove strane...
i sad se pokusavam prisjetiti sto sam zapravo radio zadnjih 2 tjedna da to upisem tu, ali sjecanje se magli...
valjda bi to bilo to...
skoro pa da sam zaboravio, zatvaranje s playlistom...
"I know you sufferedBut I don't want you to hideIt's cold and lovelessI won't let you be deniedSoothe meI'll make you feel pureTrust meYou can be sureI want to reconcile the violence in your heartI want to recognize your beauty is not just a maskI want to exorcise the demons from your pastI want to satisfy the undisclosed desires in your heartYou trick your lovers that you're wicked and divineYou may be a sinnerBut your innocence is minePlease meShow me how it's doneTease meYou are the oneI want to reconcile the violence in your heartI want to recognize your beauty is not just a maskI want to exorcise the demons from your pastI want to satisfy the undisclosed desires in your heartPlease meShow me how it's doneTrust meYou are the oneI want to reconcile the violence in your heartI want to recognize your beauty is not just a maskI want to exorcise the demons from your pastI want to satisfy the undisclosed desires in your heart"
sara je rekla da ce se javit, naravno javila se nije...fascinantno kak ljudi zaborave stvari koje su nekom drugom bitne, zapravo totalna mi je enigma njezino ponasanje...shatro jako zrela i ozbiljan osoba, a nije u stanju ni najtrivijalnije stvari napravit...na stranu da nisam napravio posao il nesto, al sve je napravljeno i sad bi samo trebalo platiti, samo...zivcira me takvo jebeno bahato ponasanje...neodgovorna do boli...i sad sta? ne zelim je zvati jer ne zelim bit naporan, ali mozda bi i najbolje rjesenje bilo poruka "kujo, pay me my fuckin' money..." nije poanta u novcima, nego faking korektnom odnosu...bas bi volio da je obrnuto, zanima me kako bi se onda ponasala i dal bi zaboravila zvati i javit bilo sto... ljuti me to...dat cu jos do vikenda...
da barem mozes birati investitore od a do z...ako nista, lekcija za buducnost, nek plate 10x unaprijed i tek onda odi nesto radit...
ah, dobro, sunce sija, zaboravi...
 

19.04.2010. u 15:38   |   Prijavi nepoćudni blog   |   Dodaj komentar

Na greskama se uci..

Autor: arijadninanit   |   19.04.2010. u 15:55   |   opcije


Dodaj komentar