legenda o (pred)Znanju
kada te lansiraju na 'ovaj' svijet ne ocekujes nista. bio si jedno, kompletan i savrsen. komadanje nastaje prvim udahom. prvi proizveden zvuk, prvi znak raspoznavanja, prvo bljuvanje bliznjih, prvi osmijeh, prvi plac, prvi koraci, prvi znaci dosade, prva sila,..
prvo odbijanje dozivis od vlastite majke. odbije te od sise i prinudi da se hranis manje vrijednim nadomjestkom majcinog mlijeka. ali, vrhunsko djelo nemoguce je nadomjestit. tada spoznajes sto znaci razlika. razlika u mirisu majke i ostatka svijeta, razlika u glasovima koji te okruzuju nudeci ti svoje 'usluge', svoja sredstva nadopune ka odrastanju.. ka stanju drugacijem od prvotnog. s vremenom prihvacas varijacije i pokusavas ih prilagoditi sebi. kolicina informacija svakim danom sve je veca. od mozga cinis registar pojmova. ispravno/pogresno, pravda/nepravda, ljubav/mrznja, boje/neboje, ja/oni.. razvijas se i bujas, na svim vertikalnim, horizontalnim, inim mjestima i zakutcima. zakoracis u dob kada se od tebe pocinju ocekivati povratne informacije. da li si uspio, i s koliko uspjeha, ispuniti neke tudje snove, planove, nadanja. o povratnoj informaciji ovisi tvoj daljnji put. ili se otkidas iz te usablirane forme i biras sam sto dalje zelis od sebe, istrazujes mogucnost nepoznatog, ili se povijas i klimas ponizno dok te usmjeravaju i cipelare u pravcu koji ti je i odbojan i nezanimljiv, ali.. ti si poslusno dijete. dobro utrenirano. dob kada vise nikog nije briga za povratnu informaciju, ali pitaju iz dobre stare navike, dozivljavas kao poslijednju fazu. sad sam napokon slobodan, napokon disem. ali, tek slijedi ono najteze.. tko si ti, sto si ti i sto zapravo cini zivot, tvoj zivot? eh tada, veliko finale, Panika! gdje sam pogrijesio? koju fazu propustio? prekapas mozak, cijedis smisao iz svakog prozivljenog trenutka. mora postojati odgovor, tu je negdje, osjetim ga..
koju fazu sam preskocila? niti jednu, jednostavno sam ih sve stopila. i sada sjedim, nalik mirnoci, unutar tog kaosa i trazim prvu nit, pocetak klupka, prvi udah..
sve je to igra u Krugu, a on je jedan, savrsen i konacan. nema generalne probe, nema..
08.11.2004. u 0:39 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
nema ni drugog nacina... prvo postat mirna tu gdje jesi. kompromitirajuc, odvojec se od svega, a onda, dalje, znatizeljno naprijed, ne sa strahom. ti nisi ti, ti si neka uloga. ti si promatrac svoje uloge...
Autor: prilagodjen | 08.11.2004. u 10:06 | opcije