cloudlet

 
Zbog tebe, u rascvjetanim vrtovima ceznem za mirisima proljeca.
Zaboravio sam tvoje lice, ne sjecam se vise tvojih ruku; kako su se tvoje usne nasle na mojima?
Zbog tebe, volim bijele uspavane kipove po parkovima; bijele kipove bez glasa i bez vida.
Zaboravi sam tvoj glas, tvoj sretan smijeh; zaboravio sam tvoje oci.
Poput cvijeta sa svojim mirisom, ja u sebi nosim maglovito sjecanje na tebe. Zivim sa boli poput rane; dotaknes li me samo, smrtno ces me povrijediti.
Tvoja milovanja me obavijaju, poput brsljana na sjetnim zidovima.
Zaboravio sam tvoju ljubav, jos uvijek iscem odraz tvog lika u svakom oknu.
Zbog tebe teski mirisi ljeta nanose mi bol; zbog tebe, opet trazim oko sebe prorocanske znakove nenadanih zelja: padajuce zvijezde i komete.
(P.N.)

Gdje si bila tada? Tko je još bio s tobom? (P.N.)