Dati dio sebe...

Nisam plakala, ni neću.Od toga me samo boli glava.Radije pročitam dobru knjigu uz zvuke kišnih kapi.I krasno je.Ili legnem na krevet i maštam o nekoj ljubavi, prošloj, budućoj...Sjetim se u najtežim trenutcima svih dragih ljudi znanih i neznanih, svih krasnih riječi koje su mi uputili kada su osjetili da mi je to bilo potrebno.Bez suza je lakše.I onda, javi mi se moj Zoky, onaj Zoky koji uvijek sve zna, koji osjeća svaki moj trenutak u životu, i baš tada kada mi najviše treba pošalje poruku, riječi jedne pjesme:"Zdigni glavu gori, mila ružica, međ šarenim cvetjem ti si najlepša, ak´ si mladost potrošila, dušu nisi ti zgubila, zdigni glavu gori mila ružica."I nakon toga svi kišni oblaci se raziđu i ponovo zasja sunce, vjerujte mi!Toliko malo riječi, a toliko toga rečeno, zar ne?

"Ostavi suze za kraj...." ma daj di je onaj poslovični smajl.Hej haj baš nas briga....vozamo se na taljigah...

;))) Zoky je zakon kažem vam, pojma nemate koliko mi znači, a boga mi i ja njemu!Ivy, voljela bih da ga upoznaš, ali nije u mom kraju na žalost!

da

Hvala što si se javio ;)))