malena
Ti si bila moj opijum.Da, priznajem da jesi. Bio sam sam u to vrijeme i znala si to.Nikad dovoljno sam za tebe.Kad sam te prvi put vidjeo bila si kao odraz u mom ogledalu, ono nešto crno, slatko, varljivo i u bojama, prikrivena istina, izrečena u mlazu konotacija i metafora poredanih tako da smo i prvu i zadnju rečenicu spajali u jedno. Između ne postoji ništa osim nas. Svakim danom postajala si veči dio mene i nisam te zato ljubio, jer sebe u im trenucima i nisam prepoznavao, tek kad bih dobio tvoj odgovor mogao sam udahnuti ili izdahnuti, zavisi od položaja tijela kojeg sam ti slao. Htjeo sam da te ljubim, da priznajem, želio sam da budeš tu večer moja, onako kako sam ti govorio danima, mjesecima i ne znam gdje si izgubila tu nit. Sada kada bih se mogao vratiti u to vrijeme gledao bih u pod za našim koracima, nebi li je na vrijeme uhvatio i vjeruj mi, moji zubi bili bi jači od vremena, no biti muško i bez dvojbi, dopustio sam da me vodiš. Prvi put kad sam te vidio. Nisam znao da će ujedno biti i zadnji i oprosti mi što krivim tebe, jer kada bih sad u ovo što osjećam ugurao i drob krivnje, slomio bih se. Lakše mi je zamišljati tebe da si kriva za to, jer te toliko volim da i to volim na tebi. Kurvinski osmjeh kojim mi dobacuješ uzdignutim palcem. Malena, kako sada da vratim to vrijeme? Izigran sam, zapravo dodje mi da udarim glavom u onaj stol, još prije no što smo sjeli, tako da me raspuklina na njemu podsjeti da se ne izgubim, jer bila si jača i koliko sam se god puta te večeri pitao, jesi li to stvarno ti, bila si, tek sada znam, al dok sam pratio tvoje lice izgubio sam svoje. Izjeda me ponos. Izjedaš me ti, trgaš u komadiće, krvarim iz svih pora na tijelu, kapi bi me mogle ubiti. Trebam te, već u prvoj rečenici, postao sam ovisan.
14.11.2004. u 12:27 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar