...

imam osjecaj da prerijetko pisem nesto, ne svida mi se to...mozda je i premalo impresija, mozda previse, a da ih se ni ne sjecam...
snovi su zanimljivi, sto znace, kako ih interpretirati, koliko stvarno imaju veze s nasim zeljama, strahovima i stvarnosti...
sjedio sam u autu jucer i cekao prijatelja, otvorio vrata da osjetim povjetarac...poceo sam slusati zvukove...iznenadilo me kolika kolicina razlicitog zvuka postoji oko mene, a da ih nisam svjestan bio...ptice cvrkucu, avion u zraku, lavez pasa u daljini, zvuk automobila na lokalnoj cesti, lupkanje stapa zene koja se penje uzbrdo...
bilo je oko pola 8, sunce je taman lagano zalazilo, a svijetla je bilo neopisivo puno...gledao sam drvece ispred sebe, skinuo naocale i promatrao boje...cistoca boja, zelena, smeda, oker i plavo nebo u pozadini...mislim da takvu cistocu slike nisam jos nikad vidio...a mozda i jesam, mozda je to jedan od onih trenutaka kad zatvorenih ociju vidis bolje nego otvorenih...na trenutak sam pomislio google earth kako samo zoom-out-a iz vinogradske na europu, pa na zemlju...koliko takvog drveca jos ima, koliko takvih impresionistickih vizija postoji u danom trenutku na tom nasem "malom" planetu?
da, svijet je stvarno jedno divno mjesto...igrom brainstoriminga skakao sam s jedne misli na drugu; u sazeteku, jumper, bilo bi krasno snagom uma otici na bilo koju lokaciju koju pozelis, vidjeti fotografiju pustinje i tamo se stvoriti, posjetiti grand canyon ili nesto slicno...
koliko zapravo postoji mjesta koje na nas mogu ostaviti tako neku impresiju, a da ih zapravo nikad necemo otkriti...sjedit na splavu na jezeru, drzati noge u hladnoj mracoj vodi i gledati igru oblaka ne nebu...refleksija asfalta nakon kise ili neka slicna trivijalija da posjeduje snagu od koge se najezis...stvarno neprocijenjivo...
sve u svemu, days go by...ne ucim, nemam volje, radim natjecaj za klupicu...fascinira me kako nakon prvotnog ushicenja lagano ne vidim nista tako posebno u toj "genijalnoj" ideji...samo nesto novo, nesto bolje, ljepse, kvalitetnije...ali ocito da je to cijeli proces stvaranja...napravit 1001 stvar, imati 1001 ideju, pokusavati, padati i konstano se dizati, cekati, razmisljati i onda nakon x,y jedina promasaja, ideja koje su krenule kao genijalne, zavrsile kao obicne, konacno docekat i onu jednu s kojom ces bit wooow...jednu koja ce te obiljeziti i postati novi reprezentativni rad...
glazba, ne znam, ne slusam puno stvari u zadnje vrijeme...u autu se vrti isti cd...cosmic gate, armin i slicne trance pjesmice...
ljeto je tu...ili nije...
 
jucer je bilo 8 godina od kako je djed umro...8 godina...sve ceg se sjecam je slomljena ruka, izrazavanje sucuti ljudi koje jedva da poznajem ili ne poznajem, brata i neopisivog iscekivanja da odemo po novi komp...
8 godina, puno, promjenio sam se, drugacije razmisljam...
8 godina...

ajd kresni štogod, majketi

pari da si radio pismeni iz zadane teme iz hrvatskog

tema je ?

pišen bolje glupe blogove nego ti! obrati mise s povjerenjem.