nešto o meni i onom što volim

Biti samohrana majka i uz sve to raditi posev sam abaz ićije pomoći nje našto ššto sam željela .
Volim djecu i duvijek sma željela imati svoje diejte . Sad napokomn kada sam ga nakon duge i bolne borbe dobila nismaniti sanajla da ću sve morati posve sama .
Moj maleni je moja velika ljubav i sve bih dala za nejga no željela bih imati barem malo vremena za sebe .Da se barem jednom zaigra a da ja ne moram konstantnu biti njemu iza leđa.
Kada pogledam druge roditelje oko sebe primjećujem da se dosta njih niti približno toliko ne bavi svojo m djecom , puste ih da gledaju tv ili rade nešto dok se oni bave svojim poslom , no ja sam na ,moju žalost stalno uz mog malca što mi prićinajva veliki umor .

pa i ti ga pusti kao druge mame ..

Sve će biti okej, ti si dobra,brižna majka.

Dijete u odredjenom uzrastu zahtijeva puno paznje i energije, fizicke snage, pogotovo ako nemas nikoga, kao niti ja sto nisam imala, niti mame niti svekrve, nikoga, da ti uskoci...ali proci ce to, i jednog dana ces biti ponosna, da si ga sama podigla i odgojila, vjeruj mi...ne moras nikome polagati racuna, zasto i kako nesto radis

ne gledaj druge, nego gledaj svoje zlato... :-)

Moje maleno i ja smo već godinu dana posve sami , nejgov otac i ja smos e rastali na zahtijev njega 8 bivšeg muža ) jer jr on shvatio da nije materijal za oca , ili bolje rećeno nije bio sposoban biti muž i otac.
Na žalost prošla sma trnovit put do svog malenog , rođen je iz trećeg pokušaja medicinski potpomognute polodnje za vrijeme koje nisma imala nićiju podršku , sve uspone i padove sam proalzila sama , bivši je bio samo kaako je i sma izjavio "donator " .trudnoća je atkođer prošla pod velikim stresom i naporima , nakor poroda opet sama , sve oko maloga radila sama nigdje nikoga , pukla me post porođajna depresija .

glavu gore, bit će bolje :-)

Čekaj da dođe u pubertet... Ovo sada nije ništa ;)

ima nas puno,sve sam to dušo moja prošla,sad su to djeca od 20-ak godina gotovo svoji ljudi šta se kaže,...podsjetila si me ovim blogom na mnoge stvari,cjelo ljeto sam odlazila s njima na plažu,cjelo djetinstvo,nikad nisam ležala na toj plaži,uvjek sam sjedila i gledala ih....sad mi je to najljepše sjećanje.....:)doć će vrijeme mira i odmora,sve će proletit...evo ja sam cjeli vikend sama i neznam kud od dosade,....da su barem mali...:))

ujedno se slažem sa komentarom juicy-mama