ISTINA

Pitoreskno selo. Krajolik toliko srcu drag ....... a opet uspomene mučne. Zima, snijeg dokle pogled seže. Bjelilo oku neugodno. Smijeh djece pomiješan prepirkom odraslih. Zvuci tako jaki a daleki. Odrastanje i sazrijevanje. Njegova obitelj bila je siromašna. Otac, taj prvi idol svakog dječaka, šiban vjetrovima pakosti, opirući se sivilu svakodnevice  zadržao je blagost razumnog čovjeka. Mati .... sve je razumjela i ostala slomljena. Ponos, prkos, tvrdoglavost, sve su to bili pojmovi nerazumljivi malom D. a ipak kao da su upravljali njime i činili ga drugačijim. Tražio je odgovore na sebi svojstven način, neke je i pronalazio, razumio i primjenjivao, neki su ostali neodgovoreni.
Nije bio dio tog svijeta. Stršao je, ulijevao nepovjerenje svojom neprilagođenošću. Vjerujući u moć razuma trpio je svakakve gadarije, nosio se s neznanjem i glupošću očekujući dan spoznaje. Vrijeme oko njega kao da je stajalo, samo je on razumio. Maltretiranja su postajala sve gora, batine sve učestalije, rane sve dublje. Nije bol zadavao udarac, bol je rođena iz podsmijeha. Pogled na njezine plave oči, zvuk zvončića u njezinom smijehu i ta prekrasna svilenkasta kosa prepuna uvojaka činili su ga još žalosnijim. Zašto Irena? Zašto si ga primala za ruku kad nitko nije gledao, zašto si govorila da ga ti razumiješ, zašto si mu ulijevala lažnu nadu nevinim dječjim poljupcima? Put od škole do kuće, ponekad je izgledao kao put bez povratka, kao put kroz tunel u kojem se svjetlo ne nazire, tama ... gusta, crna, nožem reziva, strah.... i onda opet nada ... razumjeti će?! Taj dan, vračajući se kući znao je da ga opet čekaju, no taj prokleti ponos vodio ga je ravno ...... ususret bezdanu gluposti. Dočekali su ga, sin lokalnog trgovca bio je vođa, .... pretučen..., snijeg krvlju poprskan mamio mu je osmjeh, zar baš sada na Snjeguljicu misliti,  pomisao da gubi razum razarala mu je mozak. Ugledavši ju skrivenu iza stabla zaboravio je na fizičku bol, ono što ga je stvarno uništilo bio je njen podsmjeh. Bila je njegova ljepotica, nije želio biti njezina zvijer. Tada se slomio ....... i pristao..... biti ću dio društva, otišao je kući po lovački nož, vratio se u selo i ubio trgovčevog sina.....