irma11

Još do pred par dana  jednu sam osobu  s kojoj sam se upoznala na "HAJ"  doživljavala kao bezinemog Nekog.  Gledala sam na njega kao na osobu s kojom imam zajedničko jedino tipkanje  da utučem neko vrijeme i  o kojoj ne znam ništa- ali i ne namjeravam saznati  previše, jer se ne želim emotivno vezati. 
Ali danas, samo par dana kasnije, otkrivam da mu u dugim  noćnim razgovorima otkrivam  sebe,  da sam mu dopustila da uđe u moj "zaštićeni" svijet u koji  ne puštam nikoga . Kao da me vuče  nešto ,  što dalje  sve je veća stihija! -naime, sve teže mi je  kontrolirati neke emcije, držati ih pod nadzorom i ne dopustiti  da se razmašu.
Zašto? Što se dogodilo? 
Što se to događa sa mnom u  u tom čarobnm virtualnom svijetu , za mene potpuno  novom?
Kako definirati  stanje u  kojem  svoju  intimu   poklanajm  čovjeku kojega nikada u stvarnosti nisam srela???
    

Čestitam, imaš novu mušku prijateljicu.

hm,porođajne muke na prelasku među svjetovima...

To definiraš tako,što pomnožiš stupanj osamljenosti sa stupnjem usamljenosti,..rezultati su na kraju poražavajući...al dug je put do rezultata.Dobro je kad ti ne idu računske operacije,..e tada ti rezulati mogu izgledat i čist prihvatljivim-a.Ko zna,..kažu,nije ljubav matematika,čitaj ;zanemari moju računsku operaciju :))

Oo jesi... srela si ga i više no što misliš...