Poslije ponoći

Ponekad se pitam tko je tu glup: ja ili ostali. Odgovor znam: ja :-)). U čemu je zapravo problem u/sa/kod Iskrice? 
Teoretski, ne vidim. Ok, ima iritantnih nickova. Ali, kvraguoflajnskom, znate li Vi kako je moja prva susjeda iritantna? Pušta narodnjake, turbofolk, kako se to već zove. Svakog vikenda bude me ti zvuci! A to je samo mali dio njezine iritantnosti, tj. to je nula prema ostalom kaj izvodi :-)). 
Ne da mi se tračati osobu koju ne znate, koja valjda nije tu, ako je, valjda me neće skužiti :-)). Želim dati primjer kako smo i on i offline okruženi onima koji nam ne odgovaraju. I ne, nije bitno to što tu susjedu nitko ne podnosi, što bi samo po sebi impliciralo da problem nije u meni, nego stvarno u njoj. Bitno je to što joj pod 1.) ne spominjem pretke i potomke, čak ni u sebi, čak i nakon tako nelijepog buđenja nekih 4-5-6 sati prerano za moj ukus; pod 2.) ne prijetim joj ni u lice ni iza leđa; pod 3.) ne postoji prekokrasni ignore i iznad svake prekokrasnosti X gore desno kojim bih je tako lijepo maknula. U prijevodu, ne radim ništa. Kolutam očima, tu i tamo je otračam i gotovo. 
Jednako tako ne obavljam intimne radnje na javnim prostorima. Što uključuje od kopanja nosa na dalje. Jedino se češkam po glavi, ne znam zakaj, loša navika, moram je maknuti :-)). Ne prosipam tjelesne izlučevine po cesti ni iz nosa ni sve na niže. Imam rupčić. Za sve «veće» zahvate, postoje mjesta. Ni pas ne pogani vlastito dvorište. Ali, uspoređivati ljude sa životinjama je uvreda. Za životinje :-)). 
Idem dalje. Tu sam dugo, predugo. Jedan jedini nick. Nikad brisan, nikad novi otvaran. Godinama sam imala fotku, trenutno je nemam zato jer nemam neku noviju fotku, zadnja je stara 3-4 god pa više nema smisla. Da, prepoznali su me. Više njih. Većinom, završili su na ignoreu :-)). Ne volim kad me gnjave. 
Ljudi s kojima se susrećem isključivo offline, tj. osim eventualno majla nisu baš po netu, znaju da sam na Iskrici. Nije da baš svakome kog upoznam prilikom predstavljanja izjavim kako sam tu, ali ako tema dođe (kod mene prije prije nego kasnije :-)) ) na net, spomenem, između ostalog i Iskricu. Ne, nije me stid. Ne vidim zašto bih to skrivala. (Mada, kad malo bolje pogledam, moglo bi me biti stid, zato i bijesno tipkaram ovo čudo od kao teksta.) 
Bolesnici, stalkeri, gnjavatori i ini. Da, imam ih. Preciznije, imala sam ih. Već dulje vrijeme sam na miru. Kaj je vezano uz prorijeđene posjete najmilijoj nam Iskrici. Ili, tko zna, valjda sam stvorila kakav neprobojni oklop da ih ni ne primjetim. Ili ne reagiram pa ni oni ne reagiraju na mene. Ne znam. Imala sam ih dovoljno i ne bih više. Kuc-kuc-kuc o glavu, stol i monitor. 
Svađa. Nasvađala sam se uzduž i poprijeko. Da mi je kuna za svaku svađu, ovo bih tipkala na nekom egzotičnom otoku :-)). S nekima sam kao zakopala ratnu sjekiru, nekima možda ne bih ni odzdravila na ulici. Većinu, posebno tu, online, mrtva-hladna ignoriram. Eventualno im se, skrivena iza monitora dobro, debelo smijem. Vjerojatno i oni meni, ako me uopće primjećuju. 
Ljubavnici. Od jednonoćnih do višenoćnih. Da, bilo ih je. Čak sam neko vrijeme bila na zlu glasu (o čemu Vi nemaju pojma pa se moram sama hvaliti, ah prevrtljive li Slave :-)) ). Možda će ih biti opet, nadam se :-)). 
Retrospektiva završena. Pitanje ostaje: Gdje je problem? Što trebamo svi mi napraviti kako bismo bez povraćanja opet čitali Weblog? Što se sve tako ružno dogodilo osobama na Iskrici da toj jadnoj, napaćenoj Iskrici, staroj dami uzvraćaju tako degutantno? Koliko ih je ona, taj skup jedinica i nula povrijedila da moraju uništiti, zatrti? Da moraju svima ostalima zagorčiti? 
Možda, možda razumijem. Kako ni ja noćas ne mogu ovo zadržati u sebi, tako ni oni ne mogu to svoje. Da, samo dok ovo tipkam, usput i ispravljam tipfelere. Nisam dovoljno bijesna, ljuta, ina da ne obraćam pažnju. Mogu odvojiti 5-10-15 min i pročitati još jednom. Mogu li ti, prozvani, isto tako odvojiti koju minutu te razmisliti je l' način na koji uzvraćaju udarac baš primjeran? Primjeran jednom, u krajnjoj liniji javnom prostoru. Ili primjeran njima samima? 
Da, mogu se naći s kim god poželim. Stojim, sjedim iza otipkanog. Ne moram se skrivati, ne moram se ispričavati, ne moram objašnjavati. A Vi? 
Sirota Iskrica :-)) ...
Drvljem i kamenjem :-)) ...
Da je bar samo drvlje i kamenje :-)) ...
 

gospođo, vaš ljubljeni sajt špijunira svoje korisnike, fotke i razgovori između korisnika se forwardaraju uokolo te se iza kulisa dotični ismijavaju. Nadalje, uvedeno je plaćanje raznih usluga, a mnoge dosad dostupne usluge su uklonjene. U razloge za sve to ne ulazim, no ne vidim zašto bih se prema bilo kome ovdje odnosio s poštovanjem kad mi se to ne vraća na isti način? A osnovna svrha iskre, začetak nekakve romanse online, je odavno izgubljena. Ne zato što ljudi prave duple profile, i mu škarci se pretvaraju da su žene da bi došli do osobnih podataka, već zato što administratori ovog sajta to dopuštaju, te čak i potiču, da bi zaradili na prodaji dosjea. Sve u svemu, ne vidim zašto ljudi ne bi bili kakvi jesu ili još gori.

zanimljiva logika. bio jednom džingis kan. a ima i serijskih ubojica. pa što ne bismo, jelte... :D

izvrsno tehnički zamišljen sajt sa tako malo dobrih stvari, ah danas svaka budala ima kompjutor u kući, a mi ljude mjerimo po sebi pa se čudimo, a ima nas svakojakih,,

frajeri su tu sujetni prema ženama na iskri, ak si na fejsu si komad , čim promjeniš sajt pa si na iskri nekai sa tobom ne štima,, koje budaletine ,,

Meni je tu dobro, i dok mi je dobro bit ću tu. Nađe se poneka duša za razmijeniti par riječi, koji put i više od toga... Imam nekoliko poznantstava odavde koja su mi jako draga.. Kao i u svemu, treba iskoristiti prednosti, a nedostataka ima kao i u RL što si lijepo opisala, pa što..

ženo zlico od opake, svaka napaka bi bila....suvišna! šešir dolje (jer kapu ne nosim). da nas je više svijet ne bi bio uglavnom...crna rupa!

pametno zboriš...

Ostavit ću smajlić kao znak odobravanja :) i da... pročitao sam do kraja, bez obzira kaj su slova tak sitna :). Slažem se, of kors... how yes no :))

... neki su promjenili nickove iz obijesti, neki iz potrebe stvorene tuđim gnjevom i zavišću. Neki su jednostavno osjetili da su prerasli ovo. Dok je nekim bilo dosta miješanja virtuale u realu i prtslikavanja virtualnih zadjevica u realnost.
Ja sam jedan od onih kojima ne bi ni odzdravila na cesti, iako iskreno ni sam neznam zakaj. Ali da bih rado s tobom kavu pročavrljao, bih ...

napokon koja pametna..:)))