KUĆA OD STAKLA

Kad jednom prestanu ceste.

valja kupit cepelin...

Ne vjerujem više u ništa.

Nosim tvoj dodir svuda sa sobom, upečen je u kožu.Dio tvog sunca.Dvije duše na roštilju.Ljubim te.Bole me ulični svirači.Dao si mi vrijeme, ja ga ne znam živjeti.Razgovaram sama sa sobom i nailazim na zidove koje ne mogu prijeći.Sirene su još uvijek nadomak pogleda, suhe ruže ispod.Ima li smisla razmišljati o rođendanima kada su još daleko.Ljubim te.Možda je vrijeme da te pustim....i opet razgovaram sama sa sobom i jebeni zidovi stoje i stoje.

a kuda oticu ceste? :)))

baš mislim cijeli dan o tome kako bi bilo dobro prestat mislit o tome cijeli dan. nemam želja, snovi nisu želje, kao što ceste nisu jedini putevi.

Nije mi više važno kuda idu, sve dok znam da njima ne mogu ići.Patim se bezveze.I sebe i druge.Predstava je završena.Nećemo više dolaziti u ovaj grad.

I to je jedan od mogućih puteva... sretan put, koji god da odabereš.

Izgleda kao da imam na biranje, zar ne? I svaki ima ono nešto zbog kojeg pomisliš da si fulao ako izabereš onaj drugi.

dakle, niti jedan neće biti posve pogrešan... how about "taking the one less travelled by"... been told it can make a whole lotta difference :)

Još sam jednom gurnuta s tog svog puta.Tog divnog i predivnog, na onaj kojim bih željela.Da li je to znak da se trebam predati?

lol, smije si čovjek nekad i udovoljiti, nismo Pilgrim Faderi... road ltb, razmisli još jednom (udahni duboko) :)

svaki ,ispravan put mora krenuti iz tebe ,a tvoja snaga mora biti bezgranicna ,nada vjecna ,a vjera potpuna ,,,,u tebe ,,,,a ja cu za sebe napisati ,i u Boga ,,,i onda na svakom putu mogu naci smisao i cilj ,,,,i ma koliko ponekad bio trnovit ....sretno.

i makadam je put...nije neki al stižemo na cilj. kad se izgubimo u šumi i neprepoznajemo oznake, ne gubimo nadu već hrabro naprijed.