ZAPISI JEDNOG HAMLETA

od jutra me nekako zeza glavobolja. ne ona koja otkida i ne dozvoljava ama bas nikakvo djelovanje. nego ona tiha, koju jedva registriras. ali dovoljna za sprijeciti covjeka (recimo mene), da bude u stanju pozorno slusati. na primjer, sefa.
i tak. drzi on monolog. cijeli orkestar vazno klima glavama, kao, kako on to mudro zbori. eh sad, mozda je i zborio, no svjedok toga biti ne mogu. jerbo, ono stanje iz prvog pasusa je konstantno nazocno. i sef, vec kakav je (real manager), zatrazi od nas nasa misljenja o iznijetoj problematici.
jebote, a kaj je tema? ubacujem sivu tvar iz lera u brzinu (prvu) i gruntam. znam okvirno, no ne i o kojim detaljima se pripovjedalo. usprkos bolu (najvjerojatnije uzrokovanog supljinom, poput zuba, jel?) uspijevam sloziti u glavi neki koncept. znam generalni stav vladajucih struktura, i sastavim oko toga nesto (hm, ma generalizirajucu kakicu, ako bumo iskreni).
i, iznesem to, u punom sjaju iskusnog managera, koji se brzo treba snaci. i iznesem to. i nastade muk. svi bleje u mene, ukljucujuci i sefa. jebote, kaj je bilo?
sef zavrsi sastanak i ode. lokalna baba tracara (muskog roda), pridje i mi, i smjeseci mi se obrati: "znam da ti ide na zivce, ali da ces ga ici zajebavati, skoro doslovno ga citirati, to nisam ocekival." jebemti! pa to nisam ni ja ocekival od samog sebe. je ego mi radi svaki dan sve vise, ali i zna gdje mu je mjesto. i ne bode se s rogatima, ako bas ne mora, jel?
sranje. bas nisam imal u planu se zavadit sa sefom. no, kak se veli, svaka medalja ima dvije strane. nemres belivit, kak su me danas poslije sastanka kolegice tetosile. jel dobra kava, oces kolaca, keksa,... skoro da se isplatilo (mozes mislit).
ah, nis. idemo dalje. vani, nad metropolom sije sunce (vjerojatno sa stetnim indeksom uv zracenja) i meni je to dovoljno da se ne zamaram sa sefom. ako me pozove na red, smislit cu vec nesto. pa ja sam top manager. who cares?

sreća kaj te boli glava

kad nisu imale aspirina

pobojao se šef da bi ga mogao zamijeniti :)

vidis vidis. to mi nije palo na pamet.