Dnevnički zapisi malog zelenog brodolomca izgubljenog na Zemlji

S obzirom da sam danas dobio povišicu, naslov ovog zapisa bi morao glasiti " Pa to je fantastično !". Na žalost, ja sam skroz munjen pa je kod mene sve uvijek obrnuto. A cijela priča je krenula ovako...Dan je započeo kao i svaki drugi radni dan u maloj, ali uspješnoj hrvatskoj firmi. Na posao sam, po običaju, zakasnio više od sat vremena. Čovjek bi očekivao da ću se zbog toga odmah baciti na posao da nadoknadim izgubljeno. Ali, neee !!! Ja imam vlastitu životnu filozofiju prema kojoj radni dan obavezno započinje čitanjem vijesti na Internetu. Kao i sve ostale spodobe, koje nemaju društveni život, tako i ja volim biti informiran o zbivanjima u svijetu šou biznisa. Znate ono... "Glumica XY ima novog dečka/curu/haljinu/viletinu..." Prelistavanje vijesti uvijek potraje do ručka.Poslije ručka nas je direktorica okupila na tjednom sastanku na kojem su oni, kao i obično, mlatili praznu slamu, a ja puštao mozak na pašu. Nakon sastanka bih opet nastavio sa poslom tamo gdje sam stao odnosno ne bih i dalje radio ništa. I još me plaćaju za to! San snova! Na kraju sastanka direktorica je rekla: "Genije i Dosadnjaković za 5 minuta dođite u moj ured!". Ta rečenica me je duboko uznemirila. Naslutio sam da je Genija pozvala zato da mu dodijeli povišicu. Taj čovjek ipak radi za četvoricu. Najblaže rečeno...Međutim, isprva nikako nisam mogao shvatiti zašto bi zvala i mene. Tada mi je sinulo... Na mrežu su postavili snifere da prate moje aktivnosti na Internetu. Otkriven sam! Dobit' ću OTKAZ !!!Prema direktoričinom uredu sam pošao teškim korakom. Kao da idem na vješanje. Glavom su mi strujale misli poput: "Jebote, stari će opet podivljati i porazbijati pola stana, a stara će opet završiti na tko zna kakvim tableticama! Kao da već nisam napravio dovoljno sranja dok sam bio na faksu!" .Grozničavo sam pokušavao smisliti što ću reći starcima kada me pitaju zašto sam dobio otkaz. U uredu nas je dočekala nasmješena direktorica koja je samo kratko rekla: "Dečki, dobili ste povišicu. Ostalima u uredu niti riječi o tome!". Kada sam to čuo, kamenčina mi je pala sa srca i sa smješkom sam odvratio: "Ne brinite se. Ja neću reći nikome!" He, he, he nisam lud da ostalima to kažem. Mislim da bi me zatukli da saznaju. I onako me svi doživljavaju kao teškog neradnika i lijenčinu. To su mi već nekoliko puta jasno i glasno dali do znanja. Dok sam išao doma, razmišljao sam o svojoj povišici i načinu na koji sam došao do nje. Kako mi je krenulo na poslovnom planu, još bih mogao dogurati do direktorskog položaja ! Ili čak... ma strašno je to pomisliti, a kamoli napisati. Mogao bih postati zastupnik Stranke neradnika u Saboru !! Ili ministar u vladi lijenčina!!! Možete zamisliti kako će mi onda izgledati blog.
"Šef računovodstva me optužio zbog prevelikih troškova ulupanih na istraživanja koja nisu imala povoljan financijski utjecaj na dobit firme."
To bi u prijevodu na novinarski jezik značilo:
"Ministar financija optužio ministra Dosadnjakovića zbog prevelike potrošnje državnog novca na istraživanje egzotičnih turističkih odredišta, što se negativno odrazilo na stanje državnog proračuna."
Eh da, svjetla budućnost je preda mnom. Sjetite se toga kada idući put izađete na Zaokružilicu. Možda će te, u tom trenutku, upravo zaokruživati moje ime >:-))

:-))) ja ću te zaokružiti!!!