Mirisi, zlato i tamjan....

Pita me sinoć jedno žensko, žensko pravo, odavde : pa di si, šta si se zaljubia?
Ihhhh, Gospe ti a u koga ću?
Pa ajd malo da kažem nešta na tu temu.
Ovako sam ja poslagao činjenice: kako god netko vidio i doživio mene,  ja sam  zaista pustolov.
I to većinom zadovoljan svojim životom.
Ponekad mi  prozuji mozgom nostalgija za savršenom monogamnom vezom , ali kad se sjetim koje žrtve to iziskuje,oblije me hladan znoj ,otprilike.. 
 Imam ožiljaka na duši, što me čini boljom osobom (neke ponekad padnu na to:-)).  Al čini mi se i da imam užasan strah od ženske dominacije- ne pitajte, neznam objasnit zašto. Nađe se cura tu koje ti znaju pogodit centar za liriku, i tad ti u euforiji ništ ne predstavlja problem i najčešće se ima slijepe pjege za praktične probleme.
Skužio sam da kod mene postoji vrijeme ljubavi i vrijeme sjećanja na ljubav.  Sjećanja naviru u noćima bez zvijezda između jave i sna.  Davno sam postao svjestan da neću više nikad voljeti dječački ludo i slijepo, a opet muški divlje, sebično, pasji vjerno i nadljudski nježno kao nekad.
Ali ta mogućnost voljeti nekog..... sve je to povezano za životne promjene i pitanje tajminga za njih.  Znam da ne možemo to upakirat u kvadratiće kalendara niti u prst sudbine.  Nije određeno plimom ni osekom, ni horoskopom, nego onda kad osjetimo da je vrijeme za njih.   Da uspijemo razlikovat ono kako je od onog kako može bit, a tu se i javlja pitanje unutarnje snage da to izvedemo.
 To pak za sobom povlači pitanje rizika. Smijati se: rizik je da ispadneš budala. Plakati: rizik je izgledati sentimentalno.
 Posegnuti za drugim rizik je uplitanja. Otkriti osjećaje: rizik je otkrit svoje pravo ja.  Izložiti svoje ideje i snove pred svjetinu : rizik je da ih se izgubi.
 Voljeti nekog: rizik je neuzvraćena ljubav.  Živjeti: rizik je umiranja.  Pokušati, znači: riskirati pogrešku. Ali riskirat se mora.  Jer najveća je opasnost NE riskirat.  Čovjek koji ništa ne riskira, ne čini ništa, nema ništa, nije ništa i postaje ništa.
 Možda  izbjegne patnju i bol, al ne može ništa naučiti, ni osjetiti, mijenjati se  ni rasti , ljubiti ni živjeti.  On je okovan svojim stavovima, on je rob.  On je proigrao svoju slobodu. 
Sad u vezi ciljeva... heh, govoreći u vezi svojih ciljeva i očekivanja situacija mi se promjenila u zadnje vrijeme. Mislio sam da imam snage i potencijala pokušati biti dio dueta. Međutim to iziskuje previše vremena i energije,sa kojima sam i onako uvijek u deficitu,pa sam se odlučio na prilagođeni program. Ipak single varijanta.
Ili nešto što neće imati utjecaja na osnovnu životnu jedinicu na način kako sada funkcioniram. No trenutno nema nitko tko bi zadovoljio taj kriterij,tako da se s tim ne opterećujem. Možda jednog dana, uskočim u nešto više,ako bude prilike  i volje.
I na kraju, poruka za sve nas: Nek'  kroz ovu pustolovinu koja se zove zivot, za tebe postoje samo putovanja putevima koji imaju srca.
 Tuda putuj i neka jedini dostojan izazov bude da se taj                                                                                           put predje sav , do kraja.
 
I pjesmica, naravno.....:-))
http://www.youtube.com/watch?v=3nWghZ9ohe0
 Tuda putuj,  gledajuci,  gledajuci bez daha.......i  straha
 
 

bez daha i strah...izgubljeni dječaće. koliko vas je, niti ne slutiš.

... vrag sere na veću hrpu, Meli. Zar ne..:-))

Si, Toro :) (moja je hrpa goooolemaaaaa)

castaneda ili tako nest?:)

riskira se jer ionako nemadruge opcije. i onaj koji ne riskira nista riskira upravo to da ne riskira.. no. dobro jutro. i pojednostavit treba:)

jel si siguran da je ovo, stanje duha.. a ne, uma?? ;)

ovo je fakat lijepo sročeno, da smijem i ja bih to potpisao, dakle, dozvolu tražim i pitam!

moj naklon u znak odobravanja, ali.... :)

hm sve dobro sroceno a kako se ono kaze bar za zemske trebas poljubiti mnogo zaba da bi dosla do princa a za muske neam pojma kako se kaze ;)