Mirisi, zlato i tamjan....

...vidim da  netko ovdje brka lončiće... nitko nikog nije ostavio, samo je komunikacija a sa njom i zdrav, odrasli odnos otišao u slijepu ulicu... nebitno je tko je kriv.. krivi smo oboje sta smo to dozvolili...jer vrelo naših misli oduvijek je bio temelj našeg odnosa u ovoj pustinji života...
Kao ona stara Židovska kletva... dao Bog imao pa nemao... nedostaju mi oni mailovi sa Iskrice i onaj osjećaj isčekivanja da ću pročitat nešt vrijedno promišljanja i izbacit misao koja će ili neće pogodit frekvenciju na koju su usmjerne misli uobličene u fino obrađen text.. eeee, to su bila vremena..:-))
Funkcionirali smo kasnije sa kratkim vrckavim porukama putem sms-a, koje isto znaju pokrenuti adrenalinsku kaskadu, ali kad mi je pisala mailove uživao sam u njima  i rečenicama koje svaka za sebe mogu biti posebno poglavlje..
Sjećam se još nekih citata koji su u meni pokrenuli "power on" poslije kojih se nisam mogao zaustaviti bez obzira na crvena vrišteća svjetla upozorenja koja su signalizirala da sam ušao u "danger zone"... al fak, ponekad ni zeleno svjetlo na Zelenom Valu nije garant sigurnog prolaza...:-)
I tih prvih presudnih 3 sek kod prvog kontakta oči u oči prođoše tako bezbolno kao što kobilica broda valove cijepa... Sve oluje svijeta u pogledu njenom spazih... i tamu noći i blještavo podne...
I tako se sad nalazimo u nekom bezvremenskoj zoni  u kojoj su svi  su svi raspleti mogući... signali za opasnost su se pomalo stišali... naše riječi ponekad prave štetu kao i naša stopala u travi... al istu štetu prave i naše šutnje...:-))
ovaj vikend je naš...
 
http://www.youtube.com/watch?v=7rwuRGXQ5-g

Samo jedan maleni savjet, dobronamjeran...Naslov izmijeni : Pismo mojoj Madam. I želim vam da riješite te sitne zavrzlamice :))

ne mogu... nije još sasvim moja...:-)) možda zato jer nije ni sasvim svoja...:-)
malo još režimo jedan na drugog... al bez tog bi bilo dosadno.

a oćeš se ti ženit sa tom madamom?