COOKIE OF FORTUNE...

Dakle,hteo bi zaviriti u sutrasnji dan,okusiti miris staza koje ti je On zacrtao na putu do vecnosti.Kazes,ne iz potajne zelje da preskocis nepotrebne i bolne trenutke u sumecim otkucajima pescanog sata,neumitno svestan da je to nemoguce.Samo bi plastom izvesnosti hteo spremnije docekati i uhvatiti se ukostac sa svim bitkama,dokazavsi da su ti s pravom namenjene.Ne,ni reci vise.Stotinu drugih sapata milovalo me je na isti nacin,ne trudeci se cak da unesu barem lagani dasak svezine u vec iskrzani scenario.To,naravno,nikako ne znaci da ne mozes racunati na moju pomoc.I ti i svi ostali koji su stajali na istom mestu gde si sada.Ali,buducnosti se necu ni dotaci prilikom nase male seanse.Nikako.Jer,znaj,ona je nista drugo do produzena ruka proslosti,a neugledni crv sadasnjosti je neprestano pokusava oglodati.Necemo mu to dozvoliti.Ne veceas.
Docaracu ti obrise svih zena koje su obljubile tvoju postelju,neke necujno,poput plasljive srne,a od drugih si danima pokusavao otresti dah uragana sa usana.Gutacu te kamelenskim ocima tamnopute plesacice koju si pokupio one vrele avgustovske noci u baru na zavidno losem glasu,sto je ,cini mi se ,bio jedini razlog da ga udostojis svoje posete.Oslobadjacu te svakog suvisnog dela odece,s nestrpljivoscu sredovecne uzdrzane dame,ciju si frigidnost nesrecnog braka svojim vestim prstima virtuoza oblikovao u raspomamljenost goropadne tigrice.Izazivacu te zmijskim jezikom nestasne studentkinje umetnosti sa razbarusenim uvojcima,kojima se nije ni trudila sakriti razbuktalu mastu.Iscrtavaces holograme na mom telu,identicne putokazima kojima si hteo pokrenuti konstantu misionarske poze nedostupne usedelice s drugog sprata.Uranjaces u mene istim zanosom,kojim si ocarao donedavno maloletnu kcer svog najboljeg prijatelja,ciji je gresni osmeh bio dovoljna protivteza brojnim pokusajima tvoje savesti da te zaustavi.Sklopices snene oci sa istim onim osmehom,kojim si darovao neuglednu prodavacicu orhideja,ispunjavajuci joj , te hladne ,decembarske veceri ,neocekivanu novogodisnju zelju,jos uvek neiskristalisanu u njenom konfuznom lavirintu misli.
Svaki moj nezaustavljivi,iskonski uzdah skidace jedan po jedan veo na kopreni tvog zaborava.Svaka ugravirana osmica ,kojom cu kukovima lagano,ritmicki,zagospodariti nad tvojim bedrima,otvarace po jednu Babusku u hodnicima tvog secanja.Tren,kad se i poslednja od njih nasmesi,poklopice se sa sjedinjavajem tvoje duse i mog tela.Tada,i samo tada,postideces se svog divljeg,nezaustavljivog vriska.Jer,izlozen si gomili optuzujucih pogleda,na tvoje usne se spusta hiljade suza s drugacijom primesom gorcine,a mnostvo razlicitih intonacija se udruzuje u istoj kletvi.Tek onda,kada se sve zagasito sive i pastelno sumorne nijanse budu nevidljivom kicicom iskristalisale u jedinstvenu ,uocljivu boju,kad svi intezivni mirisi koji ti iritiraju osetljive nosnice,zadobiju odraz prepoznatljive note,tek tada ces znati.Kako sta?Pravi razlog svog dolaska.Svoj sledeci korak.Cinjenicu da ti vise necu biti potrebna.
A sada,nakon cele ove price,reci mi,zelis li i dalje ucestvovati u ovome? DA? Hmmm..Onda,pretpostavljam da nam ne ostaje nista drugo no da pocnemo. ZAGRIZI ME...

30.11.2004. u 0:57   |   Prijavi nepoćudni blog   |   Dodaj komentar

kako i ne bi,sa svim onim borgianskim zacinima:)))

Autor: LukreziaBorgia   |   30.11.2004. u 1:02   |   opcije


Eh...

Autor: forsaken   |   30.11.2004. u 1:04   |   opcije


zasto mi se cini da si imun na sve njih?

Autor: LukreziaBorgia   |   30.11.2004. u 1:06   |   opcije


fors,obradovala bih se tvom uzdahu,kada bih znala sto predstavlja:)))

Autor: LukreziaBorgia   |   30.11.2004. u 1:07   |   opcije


Ah...

Autor: forsaken   |   30.11.2004. u 1:09   |   opcije


mozda bi trebalo okrenuti 94,a?

Autor: LukreziaBorgia   |   30.11.2004. u 1:11   |   opcije


ti definitivno ne,ako je verovat ti:)))
eh,srch,srch,ja sam samo htela razmenjivati recepte:)))

Autor: LukreziaBorgia   |   30.11.2004. u 1:13   |   opcije


Čaj...

Autor: forsaken   |   30.11.2004. u 1:18   |   opcije


fors,znas sta jos ide uz isti:)

Autor: LukreziaBorgia   |   30.11.2004. u 1:21   |   opcije


srch,uvek veruj samo svojim ocima,nikako mojoj pokvarenoj masti...

Autor: LukreziaBorgia   |   30.11.2004. u 1:23   |   opcije


i manje kolicine pomazu,ako su adekvatno rasporedjene:)))

Autor: LukreziaBorgia   |   30.11.2004. u 1:24   |   opcije


San...

Autor: forsaken   |   30.11.2004. u 1:25   |   opcije


src,koja je od mojih imaginarnih heroina uspjela izazvati toliku bujicu iskrenosti iz tvog napacenog srca(ili,u prijevodu,koju bi najradje..)

Autor: LukreziaBorgia   |   30.11.2004. u 1:30   |   opcije


(...setao Maksimirom) :)))

Autor: LukreziaBorgia   |   30.11.2004. u 1:31   |   opcije


moje virtuelne oblne 90-60-90 su tvoje do poslednje decimale:)))
skupa sa 69-kom,stogod to znacilo:)))

Autor: LukreziaBorgia   |   30.11.2004. u 1:35   |   opcije


frigidna je bila i hladna kao led:)

Autor: LukreziaBorgia   |   30.11.2004. u 1:40   |   opcije


ne secaj me,ukrali su nam patent za rostilj:)))

Autor: LukreziaBorgia   |   30.11.2004. u 1:45   |   opcije


hm, lijepo pises. kao i obicno :)

Autor: razasutpe-pe-oh   |   30.11.2004. u 10:10   |   opcije


lijep blog

Autor: dioklecian   |   30.11.2004. u 23:03   |   opcije


OH, KOLIKO RIJEČI A TAKO D O S A D N O!

Autor: Miriam_04   |   19.12.2004. u 15:25   |   opcije


Dodaj komentar