Hladna priča...
I ulazim tako u pekaru... gladan... cijeli dan ništa konkretno pojeo... sad ću lijepo jednu pizzu smazati i bit će mi bolje...
"Večer, jednu pizzu molim. I ako možete podgrijati molim vas."
"Da, svakako"
Stavlja pizzu u pećnicu... tapkam nogom po podu... ogledavam se po pekari dok čekam da se zgrije...
Ubrzo ju vadi. Ja sav sretan i impresioniran čudima moderne tehnike koja nam omogućavaju tako brzo zagrijavanje, zahvaljujem i izlazim van...
Sjeo u auto i da ću početi jesti... a pizza mrtva hladna... mislim da nije ni upalila tu pećnicu... ili ju je moje razgledavanje pekare učinilo toliko nervoznom da ju je prebrzo izvadila...
Budući da sam bio parkiran točno ispred pekare, vadim upaljač i počinjem grijati pizzu... polako, da budem siguran da vidi...
Normalno da nema nekog učinka, jer je pizza toliko hladna da ne bi ni 10 upaljača pomoglo... Nakon što sam se istom ugodno rashladio, još uvijek osjećam glad...
Ulazim opet u istu pekaru... Sva se sledila kad me vidila (neka ju, sad vidi kako je pizzi bilo)
Pita, (uz slabašan, isforsirani smiješak):
"Šta ćeš još jednu?"
"Ne, perec" (odgovaram hladno skoro k'o pizza)
Razmišljam da li da joj predložim da promjeni djelatnost u "ledara", ali odustajem od dobronamjernog savjeta i izlazim van...
30.11.2004. u 23:24 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar