Priče male vezilje...dovratak
Čekam proljeće. Ne zato što ne volim zimu. Ja sam zimski tip, obožavam snijeg, svjetlucanje sunca na ledenoj porvršini, umirujuće otapanje, anđele u snijegu.
Ma, istini za volju, ne patim radi vremena. Nisam musava jer je vani kiša, bljuzga, krupa ili snijeg. Malga me ne čini sumornom, sunce me ne potiče na skakanje uvis od sreće. No ljudi, ljudi me mogu učiniti sumornom, tužnom, sretnom. Čak i blistavo sretnom. Ponekad i gorkom.
Pitam se, ipak, je li to samo moja pogrešna percepcija. Ta, kako bi me netko drugi mogao učiniti bilo kakvom? Zar nisam sama gospodar svojih emocija, hormona, pogleda na život? Zar nisam do sada naučila da sam ja ta koja upravlja - umom i tijelom. Zašto onda izbjegavam odraz u ogledalu? Zašto sam žongler u odbacivanju, iluzionist u kreiranju nevidjive mene?
Čekam proljeće. Ustat ću skroz rano, s buđenjem dana. Osluškivat vjetar u lišću, lagano buđenje ptica. Dok sjedim na dovratku.
18.09.2010. u 15:52 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
tko čeka...taj se načeka
Autor: cistaticatraziauto | 18.09.2010. u 16:19 | opcije
u čekanju prolazi život...
Autor: azurna_kuglica | 18.09.2010. u 16:20 | opcije
čekaj, čekaj...do neuma!
Autor: cistaticatraziauto | 18.09.2010. u 16:21 | opcije
tko čeka..taj dočeka
Autor: cistaticatraziauto | 18.09.2010. u 16:21 | opcije
bolje čeka nego...da te vepar dočeka!
Autor: cistaticatraziauto | 18.09.2010. u 16:22 | opcije