Beskrajna balada

 
Tanak, treperav, skriven. Kao tek duh onih podivljalih, adrenalinom natopljenih, udaljenih od ovog tek nekoliko sati. U njemu si zapleo niti svih budućih avantura koje smo poželjeli.
Samo naznaku svega toga, jer što je život bez iznenađenja? Uzbuđenja? Neizvjesnosti? Pa, to je moj život sad. Posve je izvjesno i neuzbudljivo da me nećeš iznenaditi. Boca adrenalina pod pritiskom ispustila je plin, a zadnje su kapljice kliznule niz srebrnu, metalnu oplatu, ostavivši za sobom blijede, bjelkaste tragove.
Kao one koje si ostavljao na meni.
Svaki te dio mog tijela pamti, ali ne žudi više. Moje tijelo i ja smo odložili arsenal. Zaključali kofer s blagom. Šifrom. I gurnuli ga duboko u dno ormara.
Jer, to si ti iskopao iz nas. Činilo se kamenje, prljava rudača, a ispali su dragulji. I ostali nebrušeni.
Kao i ovi tekstovi.
Nevoljeni.
 

richard je gad. muški. sve mi imamo svog richarda, ponekad i istog. pljuneš, ostaviš, odeš.

(i malo pjačeš, red je red) :)

sva sreća da život nije vječan