Umorni Bukovsky

    Jutro je počelo kao i svako drugo kišno jutro. Sve su radnje bili uhodane s tim što sam dobio i dvije nove obveze; loženje peći i donošenje drva. Kad sam se vraćao iz trgovine, sreo sam se sa susjedom koji me u prolazu upita:
   " Kako si?"
    Ne znam zašto, ali me jutros to pitanje zateklo nespremnog. Stvarno, kako sam? Prvi put sam pomislio koliko je to pitanje ustvari jako teško. Trebam dobro razmisliti, trebam se jasno izraziti i trebam jako puno vremena, a čak bi mi dobro došao i psihijatar: kako sam, tko sam, što se zbiva u glavi, kako će medicina riješti žuč, što sve ne smijem jest i što planiram s kreditima, što sa starim autom, što s reumom.što sa samoćom?
     Baš sam bio Baltazar. I nakon kompjuterski brze i precizne analize, uzevši u obzir sve čimbenike, smatrao sam da sam našao odgovor koji mogu dati susjedu. Rekao sam:
     " Dobro! A ti? "
     Kako ste vi?

A vjerovatno te nije ni zanimao odgovor susjede. :))

Sorry.

Ne znam zašto sam bila bezobrazna sa ovim komentarom.

Ne, nije me zanimao. Samo čekam na tebe,oči, moje, boje duge2! Od jućer je svaki moj dan bez tebe, obični pustinjski dan...

Fakat... Mi mladi i bahati ne mislimo o tome dok ne ostarimo kako smo (proživjeli)... Ma boli te ona stvar, bitno da si ti ok.

Medo...medo...prevelike riječi za tako kratko vrijeme...ne ide to tako .

nekad netko pita kako si jer bi zelio da mu kazemo lose,pa da njemu bude lakse da nije samo njemu lose,a kad kazes dobro sam ,ljudi ostanu zateceni jer takav odgovor nisu ocekivali

s obzirom na godine stvarno bi se trebao zamisliti kako si .. ;)))

Skontala sam. Trebalo je vremena , ali jesam.

Ona "žena za tebe" s tri svoje banke (30 godina ) ima stvarno istančan osjećaj za primjetiti bitno kod svakog čovjeka. Kako sam sa šest banki?
Da je pričekam???