Mnogo pametnog za reći.

Danas posvuda izrazi žaljenja i tuge zbog smrti Vesne Parun.
Kako je ova naša zla, zla vlast dozvolila da tako velika pjesnikinja umre u neimaštini.
To je bio njezin izbor, živjeti skromno i stvarati u siromaštvu. Mogla je davnih dana imati stan na Trgu bana Jelačića.
Ona je iz generacije Krleže, Tadijanovića i mnogih koje smatramo doajenima hrvatske književnosti.
Osobno, smatram veliki broj domaćih autora prerazvikanima u našem području, nikad afirmiranih izvan granica domaće proizvodnje.
Sam Krleža je sebe predlagao za Nobela, nasuprot jednog Kosora, za kojega vjerojatno nitko čuo nije, a Tadija je bio egocentrik (kao i veliki broj umjetnika, da se razumijemo) koji je sam sebe uvrštavao u antologije.

Skinite masku licemjerja i zapitajte se - kada ste vi zadnji puta odnijeli siromašnom čovjeku košaru namirnica? Po čemu je Parunica posebnija od Pere iz Mrduše Donje?

Perun je tu tek tako.

uh, tema je poprilično široka.
Međutim, meni je jedino drago što uz Krležu, Tadijanovića, ( još bi se njih dalo nabrojiti, npr. Kaštelan),
nisi uvrstio i Ujevića. U ovom kontekstu. To ti onda ne bi oprostila.

U principu jednostavno prođem pokraj ovakvih blogova. Ali ponekad se baš potepem pa ne mogu proći. Reći ću samo jedno: da je u životu objavila samo svoje "Zore i vihore", i to onda kada je to objavila (1947.!) , za hrvatsku književnost bilo bi i više nego dovoljno. Sorry, ali ti pričaš napamet. A o onome o čemu slabo znamo, bolje je da smo tiho.

Bright, možda baš zato što znam, mogu kritizirati.
Čitati s razumijevanjem, prvo što se uči kada naučiš slova.
:)

O.K. Onda mene nisu dobro naučili čitati s razumijevanjem tekstove poput ovog tvog. A valjda ipak nisam beznadan slučaj, Vegin sam npr. shvatila otprve... :-)

Bravo za tebe.
A svejedno ti je promakao smisao onog sto sam ja rekla.
Nemoj mi reci, profa hrvatskog ili komparativistica koju su ucili koji su to vrhovi hrvatske knjizevnosti isti oni koji su se tim 'vrhovima' uguzivali...
:)

Gle, moguće je da sam trebala a nisam prepoznala ironiju u rečenici "To je bio njezin izbor, živjeti skromno i stvarati u siromaštvu." Samo, onda sam je trebala (a nisam) prepoznati i u povezivanju prerazvikanosti i neafirmiranosti izvan granica našeg malog jezika, a o tome je već apsurdno govoriti (jer ttako su npr. afirmirani Jergović i Gavran, a ne bih rekla da su to naši vrhunci, afirmiran je bio i Marulić, koji i jest velik, ali je pisao na latinskom...) Slažem se i za Tadiju i za Kosora, ali još je veći Kamov. Ili Držić (koji je također afirmiran i izvan granica, ali i to je već neka druga priča...).