Poslije ponoći

Ranojutarnji ili kasnonoćni tekst :-)). Ovisi o načinu gledanja, razmišljanja. Kao i sve ostalo. Kao i npr. novo plaćanje Iskrice.

Čituckam ovijeh dana, ne previše detaljno, još manje pažljivo, između redaka nikako, reakcije na novi režim. Ne znam što da naglasim novi ili režim. Što je tu spornije.

Na ovoj Iskrici je novo oduvijek sporno. Svaka živa promjena povlači bunu en masse, traženje dlake u jajetu, ismijavanje programera. Zapravo, takva neumjerena reakcija je karakteristična za cijeli net. Gdje god sam, kad se nešto novo uvede, nastane kaos.

I sama se tu nalazim. Kad se samo sjetim kako sam ismijavala kad je uvedena nepoćudnost. Čak sam i puknula tekst o tome, u kojem sam, po riječima starog chattera, više puta otipkala riječ koja počinje sa j i nepoćudna je, nego što sam u višegodišnjem chatu sveukupno :-)).

Zatim se prisjetim koliko sam puta u međuvremenu iskoristila i prijavila što takvu nepoćudnu poruku, što tekst, što komentar. Jako dobro uskačem u vlastita usta, u ovom slučaju tipke :-)). Toliko skačem si po tipkovnici da mi treba nova :-)).

No, vraćam se promjenama, novom. Svaka promjena povlači za sobom neke greške, previde, propuste. Ali, to je normalno. Kad god nešto novo naučimo, treba nam vremena da to savladamo, da se prilagodimo. Jednako tako, neminovne su dječje bolesti, bugovi, neprilagođene ili novo smještene tipke.

U ovom konkretnom primjeru na Weblogu, koliko vidim programeri su bili promptni. Mada, moram priznati da mi se više sviđalo ono prvo, kad su se na početnoj stranici Webloga vidjeli samo novootvoreni Weblogovi. Mogla sam kliknuti na Weblog, onda birati želim li sve ili ću prolistati nove. Odnosno, može li mi želuček podnijeti stare :-)).

U redu, poštujem tuđa mišljenja i priznajem da onima koji su stalno na Weblogu jednostavnije, preglednije, lakše je ovako.

Ponavljam, nisam baš pratila pomno sve što se pisalo po Weblogu o promjenama. Uvedene su neke genijalne stvari. Koje se mogu svesti na moj najdraži ignore :-)). I, jesmo li zapljeskali Iskrici što se sjetila? Koliko sam primjetila (ispričavam se ako mi je promaknuo tekst pohvale), komentiralo se u stilu: Što to nisu ranije. Što mi ne liči na pohvalu, nego na prigovaranje.

Je l' ikome palo na pamet da se radi o solidnim programskim promjenama. Da je to netko trebao složiti, skinuti s neta, možda napisati, možda se nagnjaviti sa bazama podataka, tj. starih tekstova. Da to nije posao od 5 min. I da to, u krajnjem slučaju nekaj i košta.

Cijena. Plaćanje. Iliti, ono najbitnije :-)). Udari me tamo gdje sam najosjetljivija, a to je džep :-)). Zanemarimo li da je cijena stvarno mizerna. Ako i uzmem najskuplju opciju, 30 kn mjesečno, više love mjesečno bacim. Od hrane koja završi u smeću jer mi zagori dok tipkam, jer mi je neukusno (dobro, to je problem mog specifičnog stila kuhanja ili upropaštavanja hrane i maltretiranje osjeta okusa :-)) ) ... do hrpe toga što kupim pa zaključim da mi se ne sviđa, da mi ne odgovara, da di mi je bila pamet kaj sam uopće kupila.

Zapravo, daleko sam više tipkarala o cijeni, nego što ona, svojom veličinom, prije manjinom to zaslužuje.

Tako da idem dalje. Režim plaćanja. Princip plaćanja, nečega što je osam (brojkom: 8) godina bilo besplatno. Ne, neću spomenuti da netko to naše bivše besplatno je ipak plaćao. Spomenut ću, nadugo i široko, što smo mi napravili od tog besplatnog!

Pogledajmo Iskričin forum. Koliko godina ne radi? Ili koliko godina u ovih 8 godina Iskrice, forum je radio? Zašto ne radi?
Odgovor je savršeno jasan i jednostavan. Ne radi zbog nas. Mi smo krivi. U to Mi uključujem i svoj nick, mada se pitam imam li 5 postova na Iskričinom forumu. Nebitno. Nebitno je i to da mi postovi nisu sporni. Zašto bi i bili?

Iskričin chat. Isto krepnuo prirodnom smrću, a prije toga je trunuo i nelijepo mirisao. Zadnje izdisaje chata sam propustila. Dosadilo mi je. Stalno isto. Stalno neke svađe, prepucavanja, prijetnje itd. Ne da mi se ni čitati ni sudjelovati. Prošla, nije mi se svidjelo. Smatram to dobrom životnom školom, u što sve ne smijem svoje prstiće gurati. Nadam se da sam naučila lekciju jednom zauvijek. Nada umire zadnja, u teškim mukama :-)).

Daklem, forum smo uništili, chat jednako tako. Što nam je preostalo? Weblog :-)). O tome što se pod zadnje događa na Weblogu, ne bih opet. I ne samo u zadnje vrijeme, nego već dulje vremena.

Uopće ne mogu zamisliti koju količinu prijava, žalbi, inog, jadni admini su iz dana u dan morali čitati. Uz to su, valjda, morali i pročitati sporne tekstove, komentare, vjerojatno i privatne poruke vezane uz sav taj užas.

Sve smo to radili besplatno. I oni koji su se ponašali, blago rečeno, neprimjereno, i oni koji takve nisu ignorirali ili javno osudili. Svi smo sudjelovati. Propust je isto način sudjelovanja. Da uopće ne spominjem one koji razmišljaju na način: Nije bitno što određeno nickasto stvorenje radi ostalima, prema Meni Najbitnijem na svijetu i netu se korektno ponaša. Aha, i Hitler je jako volio Evu Braun.

No dobro. O tome svemu sam pisala već toliko puta da mi na uši izlazi. Možda, možda sam nekoga navela da stane i razmisli. Možda će, molim sve boginje i bogove neta, i ovaj tekst navesti nekoga, Nepoznatog Nekoga da razmisli. Ako se to dogodi, moje postojanje na ovoj Iskrici ima svrhu :-)). Ako ne, nastavit ću tipkarati bez glave i pameti. I bez frizure, glava mi ni za nju ne služi :-)).

Vraćam se temi. Plaćanje. Moja je pretpostavka, vjerojatno kriva, kako je Iskrica uvela plaćanje da izbjegne ili smanji sve probleme koje ima oko Webloga i poruka. Što je po mom (ne)skromnom mišljenju izuzetno pametan potez. Nema više mali milijun nickova istih likova, koji zatrpavaju Weblog malim milijunom tekstova, istih tekstova :-)). Kome jedan nick nije dovoljan da se izrazi u svoj svojoj veličini, neka plati više :-)).

Ograda: Kako sam jednom prilikom sudjelovala na Weblogu nicka koji koristi više njih, voljna sam i sudjelovati u plaćanju za isti taj nick :-)).

Kako što ste već uspjeli zaključiti, ako se iz mojih slova mogu ikakvi zaključci izvesti :-)), platila sam. I plaćat ću :-)). Time bih zatvorila temu.

Ovaj tekst je predug čak i za moje uobičajeno preduge tekstove :-)). Ali, imam još ponešto što bih željela otipkati.

Količina poruka koje dobivam u zadnja dva tjedna :-)). Daklem, od davnih dana, kada sam se registrirala, nisam dobivala toliko poruka. Th davnih dana, ako postoji još itko tko se sjeća, popis novih članova je bio desno, tu gdje je sad popis premium usluga. Nekih dva tjedna mi je nick bio na tom popisu i dobivala sam more poruka :-)).

Kao i u ova dva tjedna, skoro dva tjedna :-)). Svi žele uloviti zadnji vlak. Dosljedno svom nicku, bila sam zla i opaka :-)). I suludo se zabavljala :-)). Usput sam otkrila pretragu profila po slikama. Da sam to znala prije, odavno bih platila. To je toliko dobro da morate probati. Dok još možete :-)).

Davnijih dana, dok ne imah slika na profilu, kompu itd, kad bi me nick na chatu tražio slikicu, zato jer ga zanima kako izgledam, odgovorila bih da ako ga baš toliko zanima, nek' riskira pola sata i 30 kn za kavu. Ne želim po tko zna koji puta ponavljati da fotka vara, webcam vara, jedino što ne vara je licem u lice. To je razlog zašto me fotke ne zanimaju.
Trebam li naglasiti da kad god bih spomenula tih pola sata i 30 kn, od kave nije bilo ni k :-)). Ili već svi imate dovoljno takvih iskustava :-)).

Vraćam se na more dobivenih poruka. U tom moru, ispala je i kava :-)). Jako ugodna. Toliko da je jako nelijepo od mene da je spominjem ovdje, u ovakvom kontekstu. Mogu se samo nadati da me ne čita :-)). Ili, za svaki slučaj, javiti kako je spomenut, ni kriv ni dužan. Kava koju smo ponovili. I sad računajte. Dva izlaska, na svakome po dvije popijene cuge po osobi. Kaj čini svotu dovoljnu za premium uslugu :-)). Cuge gdje nisam sudjelovala u plaćanju. (Digresija: Žene i (ne)plaćanje je posebna rasprava, ne namjeravam je pokrenuti.)

Sad svi vi nickovi na Iskrici, razmislite. Koliko ćete (ne) uštedjeti neplaćanjem premium usluge. Za dvije cuge. Ako ste na Iskrici kako biste neku upoznali, bilo druženja radi, bilo iz romantičnih ili manje romantičnih pobuda, kaj su tu dvije cuge. Ili četiri cuge. Kako mi IskričaviFrendovi pričaju, četiri cuge ispucaju tjedno, upoznavajući. Često poraznih rezultata, pridodavajući mojoj zbirci horor-net-kava :-)).

Za kraj, ako ste do kraja došli :-)) ...
Iskrice, živi nam još dugo :-)) ...
Da barem proslavim desetogodišnjicu :-)) ...

bravo na tekstu i razmišljanju. ova s tobom kava mi nikako nije bila fjaskava.

Dobar tekst :) Sve je ok, i ja ću vjerojatno platiti... ali slova su mi i dalje presitna, a admini to ne šljive...

Zlico Opakico, ko da si mi skinula misli! :-))

Auuuh, sad i ti... o cijeni... Ipak, po čitanju ovog bloga konačno sam shvatio kako mi je red platiti, pa čak se osjećam i malo pstiđen što to već i nisam učinio... Istna je da i na džepovima imam mnoštvo rupa kroz koje novac nezadrživo curi. No, jedna rupa više ili manje, sutra će već biti zaboravljena.

Od tvojih, Zlico, moje se misli razlikuju samo po znatno manjoj empatičnosti spram admina. Prvo, mi ovaj site trebamo jednako koliko i on nas. Točno je da se ovdje pisalo i uprizoravalo štošta što se opire ikakvim, a kamoli etičkim normama, ali točno je i to da su admini na to reagirali sporo, sporadično ili nikako. Pravila u vezi s blogom nisu transparentna. Ne postoji jasna adresa na koju se može uputiti pitanje i sigurno dobiti odgovor. Sada samo pak više puta svjedočili brisanju postova zbog verbalnog delikta u aranžmanu njihove procjene... Svakako, let's see, nakon što ubacimo u škrabicu! :-)

Sve sam sigurnija da ću platiti, ionako imam samo jedan nick :-))
Jedino mi se nameće pitanje: kako će administratori regulirati ove što siluju weblog glupostima i one koji šalju neprilične poruke? Hoće li ih tolerirati samo zato jer plaćaju 30 kn mjesečno?