Životne mudrosti običnog čovjeka...

"Kada shvatiš zašto nešto tako lijepo, tako prirodno poput ruže može imati trnje,shvatiti ćeš život "

Davno prije na jednoj gori okupili su se vjerske vođe, pamet svijeta da ustanove čija je vjera prava, što je istina i tko je govori... Hinduisti,budisti, muslimani,židovi,krščani...nestrpljivo su iščekivali početak ...i prije nego što su započeli nastala je žestoka svađa. Svi su tvrdili da su upravo oni u pravu,da je upravo njihova istina "prava istina"!
Tako je i danas...

Sa obližnje farme,seljak-stari mudar čovjek je sve slušao i samo se smješkao...Odlučio im je pristupiti.
On je bio jedna od osoba koje su, samo svojom prisutnošću znale izazvati tišinu i znatiželjne poglede...
Tako izađe pred njih,nastane tišina a on progovori; recite , dignite ruku ako poznajete miris ruže, da li ste u stanju ako vam pred zatvorene oči stave ružu da ćete je prepoznati po mirisu?
Na to, svi vođe kao znak znanja, podignu ruke...
Starac će opet; dobro, a sada mi riječima objasnite, opišite mi taj miris ruže?
Kako bi nekome, koji ne zna, objasnili kako ruža miriše?
Svi su ušutili, nitko nije znao...
Starac u odlasku se nasmijao i kaže; Toliko znate o istini,toliko o životu...NIŠTA!!!
Vođe, mudraci svijeta mu nisu dopustili da ode, objesili su ga na obližnjem drvetu i proglasili su ga heretikom,lažljivcem...
Barem su se oko nečega uspjeli složiti....
A danas oko i u blizini toga drveta rastu najljepše ruže svijeta..