Umorni Bukovsky

" Nema utjehe, čak ni spasonosno vrijeme ne liječi rane, ono ih samo prikriva.
Možemo nastaviti živjeti jedino uviđajući da se za ostatak vremena koje nam je poklonjeno, moramo nekako snaći s amputiranim životom....nema velikog života bez velikog sakaćenja...."
( Klaunovi doniješe suze )

A mi ostali kao nemamo osakaćene živote?! Samo se to tebi dogodilo. Utejhu nalazi samo onaj koji je traži, a traži je onaj koji vjeruje da postoji. Ja sam je našla, a ako želiš naći ćeš i ti!!!!!

Pobjedo! I meni su trebale tvoje riječi danas. Hvala!
Pozdrav svima!

"Pogledaj u dubinu svoje duše. Tu ćeš naći izvor prave sreće, izvor nepresušni, samo valja da ga neprestano dubiš."

Daj se makni od samosažaljavanja i samookrivljivanja i okrivljivanja drugog. To ćete samo odvest u depresiju, a ona će ti oduzeti volju i životnu radost. Kad sam bila u takvim situacijama i razmišljanjima pomogla mi je usporedba mog stanja s nekim drugim ljudima. Bilo me je stram kad sam se sjetila onih koje znam ,a u kolicima su, bolesni , stari, na umoru i sl. Imam noge i imam šansu za razliku od njih.

Molvida, lijepo si to rekla. Treba sebe upoznati s druge strane, tj. u čemu si bolji od drugih kao osoba, što imaš i što si imao , a netko drugi neće to nikad moći iamti i proći. Vidjet ćeš da si sretnik iako nije onako kako bismo htjeli.

pobjedice,baš volim tvoju pozitivu,tako i treba,nije sve cno i bijelo,ima i šareno...

dušo, nije bilo druge: ili ću biti pobijeđena ili ću pobijediti. odlučila sam se za ovo drugo.

uvijek,samo naprijed,naprijed,ono što je iza nas itak znamo,pusek

nedajte se. pusa svima! idem

Pitam se kako ću platiti premium uslugu: kreditnom karticom/internet bankarstvom (u tom slučaju ostavljam svoje ime i prezime i broj mog tekućeg računa), ili općom uplatnicom, na kojoj ću ostaviti svoj nick i broj mog tekućeg računa.

Moje pitanje je: Mislite li da je sigurno ostaviti svoje podatke site-u, kao što je iskrica i što ćete vi učiniti.

Svatko nosi u životu svoj križ i kad se ugledamo na one, kojima je naložen puno veči i teži od našeg, možemo svoj pogled usmjeriti ka Nebu i zahvaliti stvarstvu za to, da smo tu, da smo živi i da nam je dana još jedna prilika za život. Ako nosimo svoj križ pogledom usmejrenim ka nebu i sa smirenim srcem bez suza, nas je pogled jasniji i nas je korak cvrstiji... a tako je i naš križ nositi lakše, nego kad su nam oči pune suza, kad nam postane korak nesiguran kad nam pocnu koljena drhtati.....
Nicija muka nije laka, nicija osakacenost nije laka a treba se znati nositi s njome i traziti u sebi utjehu jer samo ti to možeš za sebe učiniti da ti bude tvoj križ lakši, dragi Medo !

u tišini života, zagrlimo tišinu u sebi i živimo taj Dar - Život...

Hvala mala, draga Plavooka.
Sve si mislim čitajući sve ovo gore napisano,: ja nisam samo fizički osakaćen, ja sam i glup!

Pozdravljam novog prijatelja iz svijeta duša. Bog!

Žao mi je, ako si u mom komentaru pronasao razlog za takvu misao, dragi Medo !

pozdravljam delikatnu dušu u tebi, "Medo.." :)

Ima toga još, ali je jako duboko, i što je biser u školji vrijedniji, školjka odlazi sve dublje, baš kao i naša misao....

Ne samo nastaviti, nego i vrlo uspješno živjeti s dijelom života koji nije amputiran. Zapravo otkriti velike mogućnoti tog dijela života, a kojih prije nisi niti bio svjestan. To znači biti pobjednik u utrci sa životom.

Lara-ana!
Nisam ja rekao da je nemoguće živjeti s onim dijelom koji nije amutiran, čak i vrko uspješno i sretno, htio sam reći da sam duboko svjestan te amputiranosti, inače bi ona bila potpuno besmislena, nepotrebna....