Sjetim ih se često....
ne samo na današnji dan... Puno godina i puno dragih osoba koje su prerano otišle... Osnovna i srednja škola dvoje dragih prijatelja, faks - kolega, od početka radenja do danas puno puno mladih i ne tako mladih... roditelji...Danas se sjetih i mnogih situacija vezanih za svaku osobu koja je prerano otišla.... Od zajedničkog pisanja lektire, šetnje korzom, terenskih nastava, slavljenja majmunova, "šalabazanja" po plavom Jadranu, poljubaca....čežnje, beskrajne tuge. Svi oni su ostali u mom srcu i ostavili traga u duši.... Neki od njih su sami odlučili prekinuti svoj život... I ostaje vječno pitanje "Zaštooooooo?"..... Zahvalna sam za svako jutro ....
01.11.2010. u 18:10 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
Trenutno nema niti jednog komentara