Život

je poput doboš torte, red lijepih i red ružnih dana... i kao i torta, vjerujem, završi presvučen glazurom. Prisjećajući se dana, bolje reći godina, ono ružno polako pada u zaborav i sa smješkom se sjećam lijepih trenutaka. Za veliku većinu stvari koje nam se događaju sami smo krivi, svojim djelima pokrenemo kotač događaja.... Sviđa mi se izreka "ne gledaj u prošlosr, neka te ne brine budućnost, živi sada i ovdje". Aliiii, prošlost se ipak nameće sama po sebi. Postajemo oprezniji, manje vjerujemo, treba nam više vremena za uspostavljanje kontakta. Ono ružno je ipak ostavilo traga u našim "srcima" i našoj "duši". Izazovi su pred nama, samo čistog srce i čiste duš možemo krenuti dalje i ostvariti neku novu vezu, neku novu ljubav, novo prijateljstvo. A nastaviti uz povjerenje i odanost... Naši životi su ponekad i kao sajam antikviteta... Izloženo je mnogo stvari koje su lijepe, uščuvane i neke stvari na kojima je vrijeme ostavilo svoj trag... Šetajući i gledajući izložene predmete vraćaju se i neki događaji vezani za rano ili kasno djetinjstvo... Jedno od najljepših i najtežih razdoblja... vrijeme kada smo se učili nekim osnovnim moralnim vrijednostima....

06.11.2010. u 14:08   |   Prijavi nepoćudni blog   |   Dodaj komentar

svaka greska u nasem zivotu ucinila je to da iz nje naucimo ,ostavila trag ali i ,pomogla nam da budemo oprezniji sljedici put,sve dok u nama ima rana proslosti tesko je krenuti u neke nove zivote,,jer ako nismo oprostili svima koji su nas povrijedili nesvjesno to prenosimo,u nove veze,moramo biti cisti u srcu bez imao rana, bez imalo ljutnje,jer nije netko drugi kriv za nasu bol koju su nam nanjeli jer nesvjesno onda odbijamo ,osobu koja nam zeli pokloniti svoje srce jer ako ima rana one guse nasu mogucnost da svoje srce poklonimo nekom tko ga je stvarno zasluzio

Autor: skrivena007   |   06.11.2010. u 14:21   |   opcije


Da :-) , jako lijepo rečeno.

Autor: leptirica_57   |   06.11.2010. u 14:22   |   opcije


leptirice svemu tome neces vjerovat ,naucio me je jedan svcenik ,kad sam odlazila kod njega na razgovore i samo mu mogu reci hvala

Autor: skrivena007   |   06.11.2010. u 14:27   |   opcije


Vjerujem. Zašto ne bih vjerovala :-) Pravi svećenici, oni odani svom pozivu su produhovljene osobe. Mene je naučio moj dugi život.

Autor: leptirica_57   |   06.11.2010. u 14:28   |   opcije


Dodaj komentar