...

evo nas u studenom....

citao sam nedavno blogove drugih ljudi...konkluzija, svi imaju 30+ i sjebani su do boli...sjede doma za svojim kompom s upaljenom iskricom u nadi da ce naci srodnu dusu jer kolko sam shvatio, sve je teze danas naci nekog, uspostaviti neki odnos i ocuvati ga...

vrlo vjerojatno bi se uvrijedili na ovaj komentar, bacili protuargumente ala "tu sam iz dosade/znatizelje, nisam znao sto je pa sam otvorio profil, fejs mi je dojadio,..." ....
posebno mi nisu jasni oni koji na ovakvom situ pricaju o svojim forama s posla, djeci ili slicnom....imas indexov forum i 10001 drugi forum, blogove, blogere, pa ne vidim smisao zasto pisati te stvari na blogu od iskrice...

kako bilo da bilo, svijet je slobodan i svatko se moze izrazavati kako god zeli, al evo, te stvari recimo ne razumijem...iako je mozda zabavno kad razbiju monotoniju svakodnevnice o tome kako netko nekog ne voli, kako nekom srce puca, bla, bla, bla....


zapravo mi je malo tuzno to citati, trazi se ovo, trazi se ono, ovi su razocarani ovim, oni ovim i kad pogledam sa strane, shvatim da zapravo nisam nista puno drugaciji od njih...

malo zapravo iritira spoznaja da si jednako slab po pitanju nekih tema kao i vecina ljudi ovdje...

i onda zasto uporno i dalje ovo pisemo? da bi wannabe jebaci dali svoje totalno cool argumente i savjete koje su se sami bojali primjeniti ili je naprosto cinjenica da netko nepoznati cita, suosjeca se s nama i tjesi nas kad nam je to potrebno ono zbog cega dijelimo intimu s xy ljudima bez lica? ili da ce netko od tih lica bit ono, THE IT lice koje ce, jednom kad se upoznamo, bit nasa srodna dusa koju trazimo cijeli zivot....da, ona je tu na faking iskrici...like that's ever gonna happen....
veca je vjerojatnost da ces upoznati nekog jednako sjebanog (ako ne i gore) kao sto si ti i da ce rezultat dugovremenom online nadrkavanja zavrsiti kavom/vezom koja ce trajati dok frustracije jedne i druge strane ne dodu na vidjelo i onda, breakdown...tj breakup....
a tko zna, mozda ovi coool jebaci zapravo i pojebu pola iskrice, odmah nakon prve kave...a mozda su u sumi....


ne znam, zbunilo me to malo...onda sam pogledao razloge zbog kojih sam ja poceo pisati...zelja da jednog dana imam neku malu arhivu i citam gluposti koje sad pisem, smijem se mukama koje sam imao i shvacam kako mi je zapravo bilo dobro...

naravno postavlja se pitanje , zasto faking iskrica, zasto ne otvorit word i pisati sam sebi, nesto skriveno, samo moje....


shvatio sam da je previse dobrih i kvalitetenih osoba koje su emotivnom sjebane i to me rastuzilo...da naravno, sjebao vas je netko, vi ste nekog, move the fuck on...

vrhunac zivota kad ti onda dode ljubav zivota, a ti tog nisi ni svjestan jer jbg, mislis ono onoj staroj koja te ostavila, prevarila ili prevarila & ostavila... i ne, nije moja prica, ali gledam neke primjere iz zivota poznanika/prijatelja...

da, emotivno osteceni...

sve u svemu, zanimljivo je ovo mjesto...

gledano sa strane, o da, gledano sa strane....

baš si se kvalitetno opisao, gotovo da te mogu projecirat ispred sebe....finito, sjeban do bola i još druge kriviš...kao bit ćeš manje sjeban, moš mislit:)

Kažu da zlatna kočija pored svakog ljudskog bića prođe samo jedanputa u životu... A da li ćeš je prepoznati do je drugi par postola :-)

Meni je baš super > svaki put kada se konektiram zaljubim se u drugu curu > gdje to možeš naći >> šoping svaki dan

Samospoznaja može biti very painfuckingfull :)