BITI ILI NE BITI, I NIJE BAS NEKO PITANJE..

sjedim danas u ucionici i promatram sve one glavice pametne kako piskaraju nesto, a misli im negdje drugdje...malo se hihocu, okrecu, povremeno nesto dobace, cerekaju se.. a ja ih promatram i smijem se zajedno s njima.. volim ih;.-) masu me puta naljute, izbace me iz takta te moje pubertetlije, taj moj famozan razred, ali ja svako to dijete volim..stalo mi je do njih, do njihove buducnosti, radujem se zajedno s njima, pa cak i placem zajedno s njima.. zaloste me neke njihove price, zivotne situacije, razorene obitelji, zapusteni odgoj... sve me to jako zalosti.. brinem za tu svoju djecicu.. kazem svoju, jer se tako osjecam, osjecam ih kao da su moja vlastita djeca... bojim se kakvi ce ljudi biti kad odrastu u ovome svijetu gdje su sve one ljudske vrednote negdje potisnute sa strane.. strepim za njih ... i nadam se da ce me barem netko od njih nositi u srcu, kao sto i ja njih nosim, da ce barem nesto od onoga sto sam im govorila ostati u njima, da cu barem neki maleni trag ostaviti u njihovom srcu, njihovim pametnim i nevinim glavicama.. jer oni meni tako mnogo toga daju, ucim od njih kao sto i oni, ja se nadam nesto nauce i od mene...
stvarno volim svoj posao:-)

kako dobra zena...

hahah... kako kad:-))

mislim..bez cinizma i sarkazma

cinizam i sarkazam u mojem rjecniku ne postoji...

to sam ja mislio kada sam rekao dobra zena..da nije sprdnja , u tom stilu izreceno..:)

a ne, ne, nije sprdnja, naravno da nije:-))

lijepi blog..vrlo topao...

ah, hvala ti:-))

steta sto sam prestar da bi bio tvoj ucenik...kada bi i sam mogao predavati tvom razredu..:)

ja svoju bivšu profu nosim u srcu joj kakav je ljepi dekolte imala

haha... eh taj fetis na uciteljice:-)))