tamo negdje, između... snova i jave...

Večeras sam malo sentiš, odlučio sam nikuda ne ići i poželjeh ne raditi ništa. Neka ovo bude moja večer, večer u kojoj ću opet biti sa prijateljicom noći, samoćom. Skuhao sam kavicu i polako počeo piti kad mi pogled odluta na jednu, malo i prašnjavu policu. Tamo su spremljene nekakve knjige, kutija sa slikama i pismima…, i jedan već dugo ne upotrebljavan mobitel. Nerado sam dirao sve što je na toj polici, no opet sa pažnjom i ljubavlju čuvao sam sve to jer jer povezivalo me za neko drugo vrijeme, sjećanje i uspomene.
Da, bilo jednom jedno ljeto..., no tada zapuhaše neki hladni vjetri i oluje, te odnesoše mnogo toga u nepovrat, u nedogled… Ostade samo pokoje sjećanje, ponekad.
Da, tako to uvijek i biva, a fina prašina to sve sada lagano prekriva…
Odnose li vjetrovi i uspomene ponekad?

Bok tebi,u sentiš raspoloženju ;)) Mislim da ni tajfuni neodnose sjećanja,..i dobro da je tako,
jer da nije,...bilo bi "lako" ;)

ja sam na jednom dalekom otoku... tri dana je puhalo orkansko jugo... odsječeni od svijeta... po mom iskustvu ... vjetrovi donose sjećanja... jako...

Ne odnose :-) Sjećanja su nam potrebna .... s vremenom blijede i sve manje i manje boli ...

leptirice... orkansko jugo na otoku kada rano padne mrak ... a svi su po kućama ....a ti sama sjediš uz tipkovnicu...uspomene ti spale ti krila leptirice .....

Tako dakle..., a ja mislio da odem na neku vjetrometinu, da vjetrovi sve odnesu...i bace sve to u neku... presu.

hej,, leega.. a što će nam život bez uspomena,, one lipe griju nam dušu,, tužne .. malo je paraju,, al naše su

Da ema, one su naše, kao i poslije toga neke čaše;-)))

Aha.. samo zašto one iz kojih smo pelin pili čuvamo duže-- a da ubuduće pijemo samo sok?

Hej ema, izvuče ti meni i osmjeh, istinom;-)))

Još samo da zatvorimo oluju... i vjetrove hladne u ladice zaborava,, i otvorimo prozor toplom maestralu...

Da baš tako, da krenemo sa maestralom , na obalu punu tajni, pa neka nam onda ribe pričaju svoje priče.

...ili što je sa druge strane naše mašte;-)))

A s druge strane ogledala naše mašte,, sve naše su ljubavi neproživljene,, snovi nedosanjani

Auuuuh, nije li to mal previše, ogledalo naše mašte, pa te ljubavi, i još onda ti neodsanjani snovi, te još neki...koji možda i želi da se ponovi? Da, svakako, puno je toga, a na jednom mjestu.

A ne,,ne, taman je,, pa koga još glava od viška boli, haha,, mene samo od minusa na računu

Hej ema, čini mi se da se u ponečem i slažemo (ne kao drva), jer i meni minusi nisu dragi;-)))

klik na komentar, pa nek se čita, i to je nešto....važno