tamo negdje, između... snova i jave...

https://www.youtube.com/watch?v=ZXZxxv-CdNg&feature=share

Možda još tu kruže neke curice, iz moje ulice?

Imal tu na blogu ikog? Pustinja, čini mi se. Ili griješim?

ljubav je samo riječ i ništa više, pa taman da se o njoj i lijepo piše:-)

http://www.youtube.com/watch?v=OCDPZlmOjl0

Bve mi se čini kako badava svratih amo, a pričaše mi kako ovdje svega ima, ko u đul bašti;-)

Iskrica kao specifičan medij u komunikacijskom smislu pruža nam mogućnost da budemo ono što nismo, da budemo ono što želimo biti, a nemamo hrabrosti mrdnuti se iz svoje obično/neobične svakodnevnice, zaštićeni smo kao male, zelene gatalinke, mada bi bila vjernija usporedba s ličkim medvjedima, i iza svjetla monitora utonemo u iluziju.

Uz svu prednost i komociju, (biti zanosna plavuša raskošnih oblina, maznog glasa u pocufanoj apšisanoj trenirci ili manager koji je upravo doletio iz Berlina i tu svratio onako, samo uz put, a stara škoda, neregistrirana mu je parkirana u dvorištu), ima veliki nedostatak, kojeg smo svi svjesni – ne možemo vidjeti izraz lica kad netko piše ili čita poruku, osjetiti raspoloženje u boji glasa, i osmijeh, ma kako kiseo bio, opipljiviji je od J.

Riječi su moćne, mogu kao lahor dodirnuti, gotovo neprimjetno, u prolazu ostaviti trag koji s vremenom blijedi kao boja na suncu ili ostaje trajno urezana kao bura u maslini...kao leptiri su, jednom izgovorene ne mogu se zaustaviti. Riječi su kao magija: stvore čaroliju od slova, obaviju kao magla, polako i lijeno, neprimjetno...i odjednom se možemo izgubiti, pitajući se gdje smo zalutali...mogu biti meke kao oblaci, pahuljaste, mogu se pretapati iz jednog oblika u drugi, samo nama prepoznatljiv, mogu na tren sve zarotirati za 180 stupnjeva...mogu biti i prozirne, kao najtanja svila ispod koje se vidi gola koža...

Mogu imati okus čokolade, sladak, mekan, pomalo ljepljiv...kockica po kockica....i dok nitko ne vidi ostane zgužvan ljubičasti papir. Neke riječi su kao paučina, dodirnu kad se najmanje nadamo, često na dodir paučine zastanemo, čak se odmaknemo korak unatrag i ako moramo nastaviti u istom smjeru, brzim pokretom ruke pokidamo niti mreže – tjednima pletene tisućama beskonačnih niti satkanih u zamku..

Riječi su kao puzzle, neke se jednostavno nižu jedna na drugu, nekima treba vremena da pronađu svoj nastavak, a neke se samo kao jeka bez odgovora.

A staviti na vagu, na jednu stranu iskrenost, a na drugu oprez i očekivati da ni jedna ne prevagne na svoju, gotovo je nemoguće....

...i kad se osjećajima plete ista ova paukova mreža, jednom pokidana ostavlja trag, može biti tanak kao svila, ali ostaje....

Kadikad amo naletim (još uvijek). Propuštam li što, neku svađu, trač, nečije udvaranje, a potom i novu ljubav?

Vjerovali ili ne, danas sam odlučio nabaviti si mobitel i još ktome, onaj "pametni".Eto, odlučeno i učinjeno, nekakav Samsung, novi i prazan, bez potrebnih aplikacija. Javio sam se i provajderu i oni mi odmah poslaše sve potrebno, za pristup interbetu... i odmah uočavam poteškoću, jer pristup mi je moguć samo nekim prodajnim stranicama, igrice i slične gluposti. Kako do aplikacije za Google, You Tube, Facebook? Uz to sam i shvatio kako sam ja informatička neznalica i da bi možda bolje bilo da se manem tih novotarija. Hm, možda ipak postoji način da se i to prevlada, uz neku dobru preporuku ili objašnjenje?
Jes da sam naivac, ali... još uvijek nisam ofca za šišanje:-)

Sve ćešće sam u prilici, a kad želim pogledati neke profile...

"Ovaj profil je deaktiviran"

Napuštaju li to iskricu nickovi i kud odlaze?

Link

Još nikako da shvatim kako mi je dan postao duži a noć kraća...Koliko inače treba nekom normalnom biću da prilagodi svoj biološki proces novonastalom vremenu?

Opće je poznato kako nema boljeg života bez energije, a opet za dobivanje energije potrebni su nam i energenti..Električna energija nosi i prefix, zlatna, najlakše ju je pretvoriti u ostale oblike energije. Opet, za dobivanje el. energije potrebni su i odgovarajući energenti, mazut, rijeke sa većim kapacitetom protoka vode, nuklearni energenti i ostali. U te ostale ubrajaju se obnovljivi izvori, kao što je energija svjetlosnih fotona, energija vjetra i energija topline (sunce, termalni izvori). Većina država u svijetu siromašna je energentima, a svakom je el energija potrebna, pa jedino trajno rješenje vidi u nuklearkama ili je osuđena na trajni uvoz el. energije... Unatoč nemaloj cijeni nuklearke, uvijek postoji mogućnost katastrofe većih razmjera jer tu sigurnost je uvijek upitna i kao obično, nitko ne odgovara... Evo i primjera, a piše Index:

"NITKO pojedinačno neće biti optužen za nuklearnu nesreću u elektrani Fukushima Daiichi", rekao je danas pred novinarima japanski premijer Yoshihiko Noda dodajući da je grijeh na japanskim vlastima koje su povjerovale "mitu o sigurnosti nuklearne energije".

"Vlasti nisu bile pripremljene za katastrofu razmjera one od 11. ožujka 2011", rekao je premijer Noda naglasivši da je ipak najodgovorniji operater Tokyo Electric Power (Tepco). Premijer je naglasio da se svi moraju zamisliti i podijeliti bol te na koncu izvući pouke iz nesreće.

Premijer je na kraju rekao i kako će obnova trajati tijekom sljedećih pet godina i to u vrlo intenzivnom ritmu a kompletna sanacija bila bi gotova za deset godina

Šetamo li gradom ponekad naiđemo i na butige koje imaju na vratima natpis ZATVORENO... Istina, neki još dodaju, rad iventure, god. odmora, rad renoviranja, završnog računa ili samo rad obračuna... Nešto slično se događa i u mojoj butigi, zatvaraju se svi ulazi i prilazi, do daljnjega, a "preživim" li možda se i javim opet, tamo prije god. odmora... Dakle, krugovalna postaja leega prestaje sa radom rad pojave stojećih valova (SWR).

Nešto večeras kroz prozor proviruje komadić plavo-tamnog neba a ja tad shvatim koliko mi netko treba... Imal koja mala?


Link