Tamo i natrag

još uvijek u snazi i da može odraditi vratololomije bez uplitanja kaskadera :-)))) Blagosiganjemu :-))))) Gospon je fajn stariji od mene a ja razmišljam o "kaskaderima". Jednog već imam (nju) koji(a) umjesto mene posprema stan. Bilo mi je na samom početku neugdno, ali shvatih da je to dio života nas u "najboljim godinama". Sve više i više razmišljam o tome kako i fizički i intelektualno idem prema doleeeeeeeeeeeeeeeee..... Treba mi više vremena za svakodnevne stvari u stanu, ali isto tako i za pripremanje nastave... Želim puno toga pročitati..razumjeti...zapamtiti... Sve teže i teže... Prvi puta sam se s tim osjećajem susrela negdje oko 40, drugi puta oko pedesete, eh a sada se bližim 60toj :-) Leđa i koljena polako otkazuju, oči također.... Ni bez naočala ni s naočalama.... Tlak i srčeko polako pokazuju na godine... na stresove (kako je to danas popularno reći).... A dobar dio svih psihofizičkih propadanja je dio nasljedstva... Što nisam naslijedila neke milijune pa da odem na Aljasku... u neki Elmo ;-) Možda bi tamo i našla srodnu dušu (što god to značilo)....

početak :)...razradam i kraj :(

Da...da.... uskoro mirovina i uživancija uz toliko nofci ;-)