Umorni Bukovsky

Čudni su ti zvukovi, glasovi iznutra, u meni. Ne znam da li mi žele nešto reći, jer svi govore u jedan glas, ili se svađaju između sebe. Brine me što nijednu varijantu ne razumijem. Nešto kao blogeri. Dva nicka u jednom i diskutiraju i čekam poantu, a poante nema..
Pokušavam taj kaos u glavi složiti po nekakvim prioritetima, napraviti nekakav red unutar sebe, ali je kao na blogu, nitko me ne sluša, ustvari, nitko nikog ne sluša i svatko priča svoju priču. Znam da mnogi ljudi jedino slušaju te svoje unutrašnje glasove, ali kažu da takvi ljudi, ili postanu legende, ili polude.....
Kasno mi je za legendu, znači...
Utješno je, sigurno je da neću biti usamljen!

tako u ovome zapisu lijepo teče svaka riječ.
a i smisao i poruka.

Hvala ...Verice!
Za jednog Umornog čak i previše riječi.

da rijetko ko zaista zna slušati i razumjeti ono što je rečeno, trudim se slušati ali tko zna dali zaista razumjem ono što mi osoba želi reči jer riječi su tako potrošne i mogu imati više značenja, znati slušati je umjetnost i čitati između redaka, samo se trudim da nemam zle namjere to je sve što mogu, i da pola riješenog problema bilo bi znati razumjeti sebe koja je to tek odisejeva avantura :))

" Zašto sve mora biti preveliko da primjetim i premutno da shvatim? "

valjda zato da nam život prođe u trudu da razumjeno ;-) čovijek cijeli život uči i umre bedast

Da razumijemo civilizaciju...?? " A ta riječ jednostavno znači umijeće življenja u gradovima." Za razliku od svih ostalih "primitivnijih " oblika življenja:

hehehe

kako bi lijepo bilo bit primitivac i živit u prirod u nekim tropskim krajevimai po mogučnosti uz neku vodu i na plodnom tlu i živit od plodova mora i zemlje, i ne mislit na cunamije, i prirodne katastrofe. civilizacija daje i sputava i više nego priroda

Zamisli ovo istinitu rečenicu:
" Najhladniju sam zimu proveo ljetu u San Francisku".
Oni uopće ne vide sunce!

medo ti mene razumješ :)) koji je to dobar osjećaj kad te netko razumje :)) samo pitanje je koliko ja tebe razumjem ?
ha medo dali se mi međusobno podjednako razumjemo ? grad može ugušiti svaku želju ako mu dozvoliš, možeš zaboraviti tko si zapravo i što te ispunjava , u gradu si samo broj ako se ne potrudiš da bude drugčije

Gledaj na to globalno: Da li ja sebe razumijem? Ne! Zašto bi me drugi razumjeli! Dobro si rekla i mislim da je dovoljno:; Ma, k vragu, bar se trudimo jedni druge razumjeti....

mudri medo, tako ću te zvati, idem kuhati ručak ia tako ću izbjeći da se svedem na običan broj u ovom gradu jer ću nahranit moje gladne ptiče otvorenih kljunića, njima definitivno nisam samo broj :)) a da ga kuham i samoj sebi i to bi imalo smisla jer onda samoj sebi nebi bila samo broj, e onda bi skuhala ono kaj ja najviše volim natočila bi si deci crnjaka zapalila svijeću i nazdravila samoj sebi :)

Hej, pa to je već bit civilizacije....