Umorni Bukovsky

Oduvijek slušam molitvu iz crkve: " Pomolimo se za sve naše bolesne, osamljene, zaboravljene, siromašne!"
" Gospodine , smiluj se! "
Tako je uvijek bilo, takva je ta molitva, takav je običaj, a u životu sve i dalje ide utabanom putem. Najprije dođe bolest, pa dolazi samoća, pa usamljenost i na kraju siromaštvo. Takav je to ritam...raspored zbivanja, raspred vremena..
Vrijeme na satu je privatna stvar. Ono je naš odnos prema stvarnosti, i stvarnosti prema nama, ono je naš bankar, računovođa, PDV, policijski inspektor... A ono naše unutarnje vrijeme je naša žena, naš suprug, naša ljubav, vjernost, osobnost, vječnost...ono je naša duša!
I to ne miruje u nama, ta svijest, taj red, ali i ta jasnoća, neprekidna prisutnost nekog i nečeg u nama koja nježno i nečujno zatvara vrata za za sobom....
Onom tko zna čekati....OTVARA !!!!

strpljivost je jedna od vrlina ,koju ucimo, koju nas uci On samo mi bas nismo strpljivi, cesto ,odustanemo,s vremenom,

Kad se prihvati neka vrsta oštećenja ( duhovnog ili fizičkog ) sve je vrlo jednostavo. Uđeš u vlak koji staji na puno stanica, ima skretanja, zastoja, gužve..ali uvijek stigne na odrdište!

lijepo rečeno...
(koga si citirao u naslovu?)

Prestao sam pistati tko je što rekao jer onda uvijek bude impresiniran imenom autora, a manje tekstom. Ovako je moj pristup toj lijepoj rečenici potpuno objektivan i znam da mi se sviđa. Dakle, ne znam koga sam citirao!

imaš pravo, i meni se sviđa i to je jedino važno....

Zadnje su me rječi ponukale, da ipak komentiram taj upis... makar me se rjedko čita u komentarima....Upravo tako je, onom, tko zna čekati se otvaraju mogučnosti, onome koji je spreman svoje srce otvoriti za ljubav , dolazi mu ljubav . I kad se to dogodi, taj se redosled, kojeg si naveo gore ne prihvača više., jer nema samoče za onoga tko je voljen i tko je spreman voljeti, nema siromaštva za onoga tko je bogat u svojem srcu, tko dozvoljava ljubavi da ga ispuni....Nisu ni godine, nit bolest razlog da se ne voli, da se neprihvača ljubav i da se ne uzvrača ljubavlju....Ne ocekujem, da bude komentar prihvačen "aplauzom" ali to je moj pogled na najljepšu pjesmu koju pjeva naše srce, na pjesmu o ljubavi.....

Da li si mislila na riječi koje se kažu prije nego što se vrata zatvore, ili otvore? O svemu što si napisala može se razmišljati kad smo sigurni s koje strane vrata stojimo.....

Ja sam nestrpljiv samo kad sam gladan. Samo što su ljudi skoro uvijek gladni. I niko ne bih rekao da mogu tako puno pojesti.

(bi rekao)

Vjerujem da svatko za sebe zna, koje si rjeci zatvarale vrata a i to zbog kojih se otvaraju...pa stoga se u to ne bi upustala, jer koliko ima ljudi toliko ima razlicitih mogucnosti...
Da nisam sigurna u to, na kojoj strani vrata stojim, ne bi pisala o pjesmi ljubavi jer znam da se ta pjesma cuje samo sa unutarnje strane sa strane srca otvorenog za ljubav.....

Neka te vrata slušaju i neka ne škripe, oko plavo, Malena!