The Dark Side of the Moon

Osobno ne volim okolo govoriti da sam registriran na Iskrici. Ne zato što me je sram ili zato što je to društveno (ne)prihvatljivo, jednostavno sam vrlo osjetljiv na stvari poput privatnosti. Također ne želim javno objaviti svoje slike jer one nisu javno dobro koje bi trebalo biti svima dostupno. Možete reći da sam paranoičan, zatvoren, štogod; ali takvi su moji stavovi i za sad mi se čini malo vjerojatnim da ću tako skoro olabaviti po tom pitanju.

Ono što me jako iritira jest činjenica da ljudi ovakav način upoznavanja tretiraju kao nekakav potez očajnika. Kao da se tu skupljaju gubitnici koji u stvarnom životu nisu uspjeli pronaći partnera/partnericu pa sada eto iz očaja svim silama pokušavaju naći bilo koga. Otprilike takav je stav većine ljudi o tome. Naravno, nesumnjivo da tu ima i očajnika koji bi pošto-poto nekoga namamili na izlazak, no, stvarno stanje stvari nije tako jednostavno niti crno-bijelo. Iskričara i iskričarki ima raznih profila te svatko ima neke svoje razloge zašto i kako je ovdje završio. Ovaj ludi i ubrzani ritam života nas dosta otuđuje te nam dosta smanjuje mogućnost da upoznamo nekog zanimljivog u stvarnom životu. No bez obzira na sve, živimo u 21. stoljeću, u internetskom stoljeću, imamo tehnologiju koja nam olakšava život, koja nam omogućava neke stvari o kojima smo mogli samo sanjati koje desetljeće unazad. Obzirom da je tako, zašto si onda ne bismo malo olakšali život kad nam se takva mogućnost nudi? Možda je bolja opcija da se isključimo sa Interneta, budemo još više asocijalni samo zato da budemo prihvatljiviji našoj okolini, onoj stvarnoj okolini?

Naravno da je ljepše nekoga upoznati u stvarnom životu, ipak ovaj virtualni način upoznavanja ima i svoje nedostatke. Nedostatak je vizualizacija osobe s kojom komuniciramo, nedostatak je i manjak spontanosti, ipak je ona stvarna interakcija nešto sasvim drugo. No, mnogi iskričari i iskričarke imaju iza sebe veze koje su nastale na takav „prirodni“ način pa su im svejedno te veze postale prošlo svršeno vrijeme. I ja sam jedan od takvih iskričara. Moje mišljenje je da uopće nije važno gdje i kako nekoga upoznaš jer s krivom osobom niti najbolji scenarij neće biti dobar, isto kao što će s pravom osobom i najlošiji scenarij biti savršen. Sudbina se stvarno zna poigrati i našaliti sa ljudima :)

Ukoliko vam je neugodno što ste završili ovdje, nemojte da vam bude. Samo po sebi uopće nije loše što ste završili ovdje. Čak dapače, možda vam se posreći i doista ovdje pronađete ono što tražite :)

Z.

sjedi 5+ :)

zagallo, majstore !!!

pametnog li dečka :)

Potpisujem, prepisujem sve navedeno i velim....ima svega, bolesnika, pacijenata, očanika, osamljenika, utopljenika koji se love za Iskru kao za slamku spasa, ali ima i divnih, normanih, pametnih, duhovitih bez skrivenih namjera s kojim se može popiti kava koja zbilja znači KAVA ( ok, netko voli sok,čaj ili pivo, po volji vam...) i zbog takvih još sam ovdje

slažem se i pistovječujem,,,a ovi sta koriste znakove suomi ili kambonđansko,tarahumara ,potawatomi,sanskrst,
treba opizditi šamar,,,,, ovaj blog je suvislo iti komentirati ,,,stoga predlažem da ga izbrišeš

slazem se s tobom.
moje drustvo doduse zna da sam tu, ali svi na to gledaju s podsmijehom. mislim da im je to obrambeni mehanizam, ustvari bi i oni to htjeli, ali nemaju petlje. za ovo ipak treba imati petlje s obzirom da je 'drustveno neprihvatljivo'.
sretno svima koji su ovdje iz dobre namjere i pravih razloga!

....sve pohvale ....odševljena sam takvim razmišljanjem i pisanje...bravo....

imaš svoje gledište na sve ovo i to jako realno...

Ma, tko veli da smo ovdje "završili"? Pa neki su tek ovdje počeli :-))))

ma ti si najveća faca na iskri !!!
:))))))))))))