The Dark Side of the Moon

Ne dužinu mojeg spolovila, već članstvo na Iskrici. Danas mi se pojavila ova poruka:

Vaša Premium pretplata je istekla! Imate 1 dodatni dan!
Premium pretplatu možete produžiti ovdje.

Mislim da ću ipak produžiti. Ne zato kaj se nadam da ću ovdje sresti „ono pravo“, makar ne isključujem niti tu mogućnost, već samo i jedino zbog ove iskričaste blogosfere. Eto :)

Z.

Imam jednu vrlo lošu naviku. Osim što loše spavam, u prosjeku 4-6 sati dnevno, i tako već godinama, tu je još jedna loša navika – vrlo kasno izlazim. Odem do grada oko 23:00 sata, češće i kasnije od toga. A moj omiljeni birc se zatvara u ponoć, što znači da imam vremena da popijem cugu između pola sata i sat vremena. Odlična taktika kad poželim imati malo promila alkohola u krvi i tako izbjeći oduzimanje vozačke dozvole, a to uglavnom uvijek poželim :)

Današnji scenarij, naočigled nije odstupao od standarda. Došao sam u grad pola sata prije ponoći, popio 2 velebitske pive do ponoći, ja sretan jer je to količina koja mi omogućuje hedonističko uživanje u vrhunskom pivu, ali i manje od zakonski dozvoljenih 0.5 promila alkohola u krvi. Sve se odvijalo po toj dosadnoj špranci do trenutka kad nisam izašao iz mojeg omiljenog lokala i krenuo malo u šetnju po gradu. Ne po Zagrebu gdje živim i radim, već po Križevcima, mojem malom provincijskom gradiću gdje sam odrastao i gdje upravo provodim vikend :)

Rutinski krenem u šetnju gradom, duboko u sebi vjerujem da će to biti samo jedna rutinska šetnja u trajanju maksimalno pola sata te da ću se zaputiti kući. Kad ono, iznanađenje – naletim na prijatelja Franca kojeg nisam dugo vidio. Super. Malo se zapričamo u parku, i nakon nekog vremena ja njega pozovem na cugu, kažem ja njemu da nema smisla da tu stojimo u parku poput nekih klošara. Super. Odemo mi na cugu u obližnji birc, i naletimo na prijatelja Dančija i njegovu curu. Još bolje, društvance se povećalo. Taj prijatelj Danči na kojeg smo naletjeli u bircu je onako bohemski tip, malo nas je udavio sa pričom o autobiografskoj knjizi koja mu uskoro izlazi. Iskreno jedva čekam da mu knjiga izađe jer je lik dosta živopisan, muzičar i nadareni kantautor. Ali dozlaboga naporan sa svojim spikama u stilu neshvaćenog umjetnika. Mrzim taj stav neshvaćenih umjetnika/genijalaca jer ga smatram elitističkim, a elitizam uistinu mrzim. No dobro, siguran sam da će mi knjiga biti puno zanimljivija za čitanje od tih rasprava s njim. Ponajviše zato što je lik stvarno dosta dobar kantautor, ima dobru glazbu i tekstove te svoju glazbu ne radi po nekakvoj dosadnoj šabloni kao što to radi naša dosadna estradna elita.

Nakon nekog vremena čvrsto odlučim otići kući jer mi se spava. Stvarno sam bio umoran, pozdravim se ja sa društvancem i krenem ja prema autu. Ali na putu do auta naletim do trećeg birca i drugog prijatelja Srkija kojeg također ne vidjeh dugo vremena. A stol preko puta bivša cura sa novim frajerom. Super, bolje ne može. I dobro, pristanem ja na to da me Srki počasti s cugom, da se malo družimo u ime dobrih starih vremena, i da malo raspravimo o svemu i svačemu. O njegovom novom poslu voditelja računovodstva u lokalnoj gimnaziji, o mojim poslovnim zavrzlamama, o svemu. I u jednom trenutku odem ja na wc i tamo naletim na Kinga, još jednog prijatelja kojeg ne vidjeh skoro pa cijelo desetljeće! Pa s njim rasprave o dobrim starim vremenima. Prava uživanca :)

Vratim se ja za stol Srkiju i predložim mu da odemo doma jer je bilo kasno. Ali vraga, Srkiju se još ide do lokalnog noćnog kluba na još jednu cugu. I tako, odvedem ja njega tamo, platim cugu, malo razgledamo čega sve ima i vrlo brzo zaključimo da smo u onom dječjem vrtiću među najstarijima, ako ne i najstariji. Ali svejedno je bilo ugodno gledati sve te zgodne i lijepo obučene klinkice u ranim dvadesetim. I mi smo ljudi, i mi volimo gledati, ali naši pogledi su bili direktni, nikako vulgarni i nepristojni :)

Mala digresija, subjektivnog sam dojma da se današnje klinkice puno bolje oblače i šminkaju no što su to činile moje vršnjakinje kad sam ja bio u ranim dvadesetim godinama. Ili me moj subjektivni dojam samo zavarava, vrag će ga znat.

Uglavnom eto, nedugo nakon toga smo se uputili kući, bilo je već i vrijeme jer nas obojicu čeka relativno rano ustajanje. I što reći nakon svega nego samo jedno – kakav ludi izlazak :)

Z.

Ukoliko se ikad obogatim i ostvarim si jednu od želja da upišem i diplomiram psihologiju, tema mojeg diplomskog rada će definitivno biti vezana uz upoznavanje putem Interneta. Naslov bi baš mogao biti maštovit, poput recimo Upoznavanje putem Interneta. Zvuči vrlo maštovito i nadasve originalno, zar ne? Kad je već tema mojeg odavno obranjenog diplomskog rada koji me podario laskavom titulom dipl.ing. bila Telefoniranje putem Internet mreže, ovo bi se baš lijepo uklopilo, skoro pa rimovalo sa naslovom diplomskog rada koji ću možda jednog dana uistinu napisati. Ili možda ipak neću, ali lijepo je sanjati.

Čini se da je puno važnih stvari u mojem životu vezano za Internet naš svagdašnji. Krenuvši od studija, posla koji radim, zabave u slobodno vrijeme, pa sve do još uvijek neostvarene želje da postanem psiholog. Do unazad 2 desetljeća nam se Internet činio poput znanstvene fantastike, danas ne samo da je to realnost već je život bez Interneta praktički nezamisliv. Čak više nije rijetkost da ga koristimo na mobilnim telefonima. A nedavno nas je Iskrica obradovala sa aplikacijom za mobilne uređaje. Zvuči poput sna kojeg sanjamo otvorenim očima. Internet na dlanu :)

Jedan od razloga zašto toliko volim Iskricu jest upravo taj edukacijski karakter iste, baš ta činjenica da je Iskrica jedno besplatno učilište. Naravno, svima nama kojima ta edukacijska komponenta Iskrice nešto znači. Da budem brutalno iskren, to je možda čak i jedina stvar (uz Iskrica blog) koja me još uvijek drži na ovom portalu jer me polako popušta optimizam da ću ovdje upoznati nekog zanimljivog. Tu i tamo bude nešto, ali sve se to vrlo brzo razvodni.

Razlog zašto pišem ovaj zapis nisu moje jadikovke na temu mojih kakti neuspješnih iskričastih spojaka, a bogami niti moje neostvarene želje, već što sam konačno dobio potvrdu jednoj mojoj „hipotezi“, a to je da žene u pravilu definitivno ne vole dugu kosu na muškarcima. Nešto što je meni bilo sasvim očekivano, ali ovaj put i konačno potvrđeno. Dakle nešto što ima veze s gore spomenutom edukacijskom komponentom iskrice koja budi moj istraživalački duh :)

Budući da sam nakon dugo vremena odlučio staviti fotku u moj profil, usput se malo poigrati i rotirati različite fotke, konačno sam odlučio uvaliti fotku na koju su bile najlošije reakcije iskričarki. Po broju klikova na moj profil i 0 javljanja na pvt, definitivno zaključujem da ta duga kosa kod većine iskričarki stvara loš virtualni halo-efekt. Da stvar bude još zanimljivija, to je meni najdraža fotka, ali očito ne i drugima. Nešto što je meni lijepo, ne mora biti drugima lijepo, i obrnuto; što je normalno i ljudski. Ali ima još nešto zanimljivo, u pravilu sam do sad bolje komunicirao s curkama kod kojih je reakcija bila drugačija, odn. sa onima kojima sam se više sviđao s dugom kosom. Kažem, u pravilu, ali znamo da svako pravilo ima i iznimaka :)

S druge strane, prva fotka (ona s kratkom kosom) koju sam bio uvalio se meni uopće ne sviđa, a i fotkana je po mraku pa baš i ne ličim previše na sebe, ponajviše zato što inače imam svijetlosmeđu kosu, a na fotki ona zbog mraka i lošeg fotića izgleda kao da je crna. Nedavno me jedna Iskričarka čak i pitala koji je to tip na onoj fotki jer mi nije vjerovala da je to uistinu moja malenkost :) Uglavnom, na tu meni lošiju fotku su reakcije bile super u odnosu na ovu drugu. Bilo je puno klikova na moj profil, a čak mi se je i dosta curki javilo, što me bilo ugodno iznenadilo jer mi se tako nešto rijetko događa.

Bilo kako bilo, zabava na besplatnom učilištu zvanom Iskrica se i dalje nastavlja, veselim se stjecanju novih znanja i iskustava, novim istraživalačkim pothvatima, te ću za kraj reći samo ovo – the show must go on! :)

Z.

Ne samo da mi se fućka za tekmu, već nemam pojma tko uopće igra. Dinamo protiv nekoga, ne znam koga. Na najljepšem stadionu na svijetu, Maksimirskom stadionu. Uz divnu atmosferu, najbolje i najciviliziranije navijače na kugli zemaljskoj, kao i najboljeg predsjednika – the predsjednika koji se u slobodno vrijeme bavi striptizom na aerodromu. Navodno je najavio skidanje do kraja ukoliko njegov klub uđe u Ligu prvaka, a kladim se da je to privilegija koju sanja svaka iskričarka vulgaris. Nije li tako? Iskričarke, ne sanjate li taj striptiz? Ne moj, već onaj od predsjednika našeg najtrofejnijeg nogometnog kluba :)

Osim toga, televizor nisam upalio već mjesecima, i nije baš da mi nešto fali. Čak dapače, između televizora i Iskrice biram ovo potonje. Uh, trebao bih odraditi i neke dosadne kućanske poslove prije spavanja… o sudbo kleta :(

Eto, pozdrav svima koji ne gledate tekmu ;)

Z.

Čuda se događaju zadnjih dana, odn. već zadnjih mjeseci. Otkako ne idem u teretanu, znači tih zadnjih mjesec i kusur (planirana ljetna pauza i oporavak koljena zbog laganog istegnuća medijalnog meniska, što vučem već par godina), malo sam promijenio bioritam, prehranu, pa i aktivnosti u slobodno vrijeme. Da, to je jedan od razloga zašto sam zadnjih dana češće gost na Iskrica blogu. Nije da se previše bunim zbog toga jer se i ovdje odlično zabavljam, ali eto, promjene same po sebi izazivaju neke reakcije. A mene zadnja 2 dana intenzivno drma volja da jedem čokolade. Drma me slatka kriza :)

Ako ste mislili da su samo žene strojevi za mljevenje čokolade, varate se – znamo se i mi muškadija katkada zaigrati. Naprosto ne mogu vjerovati da sam jučer u ponoć morao pojesti jednu Tobleronku od 100 g i danas poslije Nutellu doze otprilike 200 g!!! Ja koji inače ekstremno rijetko jedem tako kasno, i to još čokoladu!!! Ne znam kako je s vama ostalima, ali meni je to puno-previše. A što je zanimljivo, inače sam smanjio obroke i usput smršavio jedno 3 kg jer mi ne treba toliko mesine kad ne treniram, ali očito mi slatko previše ne smeta u gubljenju kilograma. Naravno, nisam izgubio one loše kilograme već one dobre, a oni loši kilogrami su i dalje tu. Srećom, nema ih toliko puno, ali nisam više imun na to kao do unazad kakvih 5-6 godina kad sam imao skoro pa ženski struk. Ali tješim se kad malo pogledam moje vršnjake i koliko oni muče muku sa onim popularno zvanim pivskim trbuščićima kakav ja nasreću još uvijek nemam. A i ne mogu reći da nisam ponosan na to, koliko god da to nekome narcisoidno zvučalo :)

Nasreću krize su prolazne, kao i sve drugo u životu, pa će tako i mene proći ova slatka kriza. Ponovno ću se vratiti onom starom ritmu, smanjenom iskričarenju, totalnoj neaktivnosti na Iskrica blogu i svemu što ide uz to. Samo što ću jednu krizu zamijeniti drugom. Nadam se nekom boljom, odn. manje neugodnom :)

Z.

Završio je vikend uz bauštelske poslove i iskrenje. Iako ne volim bauštelske poslove, a pogotovo ne na ovim vrućinama, mogu reći da je bilo zabavno. Ali drago mi je da je ta zabava gotova jer se sad puno bolje zabavljam, zavaljen u stolicu ispred mojeg radnog stola, buljeći u monitor i pišući novi zapis na ovom iskričastom blogu. Klima uređaj je postavljen na defaultnih 24°C, ali imam toliko glupu klimu da joj ne mogu reći jednostavnu stvar poput „zaustavi krilca“ pa mi stalno puše po leđima, zbog čega ja u ovom najtoplijem danu nosim jaknu! Prokleti LG, preporučam nikako NE kupiti njihov klima uređaj! Ak mi netko ne vjeruje da ne mogu zaustaviti krilca na toj šugavoj klimi od mojeg stanodavca, nek me slobodno razuvjeri, plaćam cugu ;)

I tako… ponoć je prošla, novi (radni) dan je već tu, novi toplinski udari su pred nama, što je idealna prilika za zatvoriti se u 4 zida te uz povjetarce naših klima uređaja iskričariti. Većina nas običnih smrtnika vulgaris od danas ponovno startamo sa dobro poznatom rutinom, odn. beskonačnom petljom zvanom kuća-poso (TM by Ekrem). Bolje ne može :)

Z.

Eto, konačno je došao toliko željeni vikend, a s njim i lijepo vrijeme. Naravno, lijepo za onoga tko uživa u ovim nesnošljivim vrućinama. Ja osobno ne volim nesnošljive vrućine, ali godi mi nošenje lagane prozračne ljetne odjeće, a pogotovo gledanje zgodnih curki u prekrasnim ljetnim haljinama :)

Jedini mali neugodnjak ovog vikenda mi je što sam dežuran sam pa moram nositi laptop i BlackBerry i na WC ako treba, ali nema veze. Jest da mi je malo ograničena sloboda kretanja, ali nije i sloboda iskrenja :)

Petak je prošao ok, unatoč dežurstva i činjenice da sam sa sobom morao tegliti laptop. Bio sam na četvrtom po redu spojaku s jednom curkom koju sam ovdje upoznao pred jedno pola godine. Za sad sve stoji na ugodnom druženju bez ikakvih očekivanja i sve to, čak i bez ikakvih naznaka da bi se to moglo razviti u nešto, ali nikad se ne zna jer nam je komunikacija ok, a i ima međusobne fizičke privlačnosti. Mada, i povremeni odlazak na cugu je skroz oke ukoliko s vremenom zaključimo da to nije to.

Sada mi slijedi odlazak iz metropole u moju milu provinciju. Umjesto uživanja u miru i tišini iste, čekaju me divni kućanski poslovi koje će mi starci natovariti na leđa. Ipak žive u kući, i to ne baš maloj, a ista iziskuje puno vremena za održavanje, samim time i novaca. I kad ja velim starcima da se riješe kuće i kupe nešto jeftinije za održavanje, po kratkom postupku dobijem jezikovu juhu. I to još goru od one kakvu onaj francuski kuhar dijeli u onoj popularnoj TV emisiji. Stvarno mi je žao što se toliko muče oko te kuće i troše svu tu silnu energiju na održavanje iste, ali svatko ima svoje veselje, a moje veselje definitivno nije robijanje kući i kućanskim poslovima.

I tako… u konačnici, biti će ovo vrlo tipičan, ali i vrlo zanimljiv vikend. Ponajviše uz popularno iskrenje bez kojega se, Iskrice mi, jednostavno ne može :)

Z.

Zadnjih dana sam nešto aktivniji na ovoj iskričastoj blogosferi i stvarno mogu reći da uživam. Ne toliko u samim blogovima kao takvima, čak toliko niti pisanju (iako to obožavam, a i bude mi odličan ispušni ventil), već u komentarima i raspravama unutar istih. Obožavam kad su ljudi brutalno iskreni. Jednako obožavam i kad me i pohvale i kad meizvrijeđaju jer tako nešto teško da bih mogao dobiti u stvarnom životu gdje svi nešto taktiziraju i igraju „u rukavicama“. Iskrica kao takva je virtualna i tu su ljudi puno otvoreniji, puno iskreniji, ali i puno ne tolerantniji. Nisu to moje mazohističke sklonosti, jednostavno volim vidjeti kako me ljudi percipiraju u ovom virtualnom životu. I strašno me zabavlja ono što vidim :)

Ali ima jedna sitnica koju nikako ne volim vidjeti na iskričastoj blogosferi. Ne, nisu to nekakvi polupismeni i nepismeni blogovi bez ikakvog sadržaja ukoliko ste to na prvu pomislili, već su to copy/paste privatnih prepiski. Stvarno sam alergičan na to kad to vidim ovdje. Ne zato što mi je previše stalo do dosadnjakovića čije se poruke iz ovog ili onog razloga objavljuju, već zato što bi jednog dana tako mogao netko objaviti i moje poruke. Ili možda vaše. A meni je ipak draže da te prepiske ostanu kao što i sama riječ kaže – privatne.

Kužim kad netko dobije nagon da se obračuna s dosadnjakovićem, pa i objavom privatnih prepiski, ali takvim stvarima bi se trebali prije svega zabavljati administratori. Ipak su oni plaćeni da se zabavljaju tim stvarčicama i još koječime. A i ne postoji bez razloga opcija „prijavi poruku administratoru“, a sasvim zgodno posluže i ignore grupe kao nekakva prva pomoć u takvim situacijama.

Nije poanta u tome da se igramo policajca, odn. uzornih građana koji obavljaju svoje građanske dužnosti, poanta je u tome da bi se izbacivanjem takvih sa Iskrice poboljšao odnos signal/šum. Ak me kužite kaj vam hoću reći :)

Z.

Na iskrici je default da članovi imaju problema sa pismenom formom. Ajde, to samo po sebi i nije nešto previše zabrinjavajuće, ali kad tih problema imaju osobe koje se deklariraju kao VSS, e onda to već postane zabrinjavajuće. Budući da isti problem viđam svakodnevno na poslu, i to od strane visoko rangiranih menadžera koji za svoj posao primaju ogromne plaće plus još bolje bonuse, onda me ne treba čuditi kad isto to vidim i ovdje na Iskrici.

Smatram da bi svatko tko se predstavlja kao VSS trebao biti u stanju natipkati pokoju suvislu rečenicu u svoj profil, pa i nekakvu suvislu poruku prilikom dopisivanja. Bez obzira na brzinu punjenja inboxa (znam da se vama ženama inbox vrlo brzo puni). Uvijek sam za kvalitetu naspram kvantitete, ali to sam ja. Najviše mrzim kad mi u inbox stignu gluparije tipa „bok, kaj ima“ i sl. A još više mrzim kad mi dođe odgovor tog tipa na moju poruku, uz naravno neizostavno izbjegavanje odgovaranja na neka moja jednostavna i ne prenapadna pitanja koja ne iziskuju esejistički odgovor. Ali vrhunac svega mi je poruka sadržaja „ak te kaj zanima, pitaj“. A kaj bih ja to trebao pitati? :)

Ja nisam novinar pa da tu radim nekakve intervjue, a bogami niti djelatnik kadrovske službe koji vodi one popularne i svima drage razgovore za zaposlenje. Taj stav „koga zanima, pitat će“ je čak i pomalo elitistički. Iz takvog stava iščitavam razmišljanje tipa „ja sam princeza koju treba zaslužiti“. Drugu stranu kao ne treba zaslužiti :)

Volim kad se ne moram boriti da izvlačim riječi iz mojih sugovornica već kad sve to nekako ide prirodno. Kad steknem osjećaj kao da sugovornicu poznajem cijeli život. To onda bude to. Ukoliko toga nema, onda mi ne preostaje ništa drugo nego da postupim u maniri naših dragih političara koja glasi „idemo dalje“ :)

Ali ajde, da ne ispadne da sam tak zločest i ciničan, ak vas kaj zanima o meni, slobodno pitajte ;)

Z.

Eto, već je drugi dan kako su „karte otvorene“ i mogu reći da nisam nešto novoga otkrio. Jest da ima nešto više klikova na moj profil, što je bilo i očekivano, ali niti približno koliko ih bude na prosječnom ženskom profilu. I dalje ih najviše dođe nakon što objavim neki zapis na blogu. Dakle ipak palac gore iskričastoj blogosferi koja na kraju ispada najbolja od svega što ovaj portal nudi :)

No, i dalje ostaje zanimljiva činjenica da na iskri najbolje komuniciram sa 40+ kategorijom, što bi se u narodu reklo sa „MILF“ i „cougar“ kategorijom :) Između ostalog, one i najčešće klikaju na moj profil nakon što objavim neki tekst. Zašto je to najčešća čitateljska populacija, barem na mojim zapisima, stvarno ne znam. Ali ako ikada saznam, natipkat ću jedan zapis na tu temu :)

Što se tiče meni zanimljivije kategorije za nešto dugoročno, dakle kasne 20-e i rane 30-e, neću reći da su iskustva loša, ali daleko od ranije spomenute kategorije. Već u startu dođe do lošijeg halo-efekta, što sugerira da su te curke manje iskusne te da nemaju toliko dobro razvijene komunikacijske vještine. Ili možda ne znaju što žele?

Svašta je moguće. Ipak su to neke prijelazne godine u kojima je možda najviše društvenih pritisaka. To su godine kad iz mladosti prelazimo u zrelije godine, kad su od nas velika očekivanja na poslovnom planu, kad se od nas očekuje da već imamo djecu, pa i riješeno stambeno pitanje. A danas rijetko tko u tim godinama ima sve to riješeno, pa uključujući i moju malenkost.

Prema mojim iskustvima, 40+ kategorija je ipak puno zrelija, te žene su puno više toga prošle, i ono što je najvažnije od svega – točno znaju što žele. Nema tu puno okolišanja i muljanja, one odmah prijeđu na stvar. Ne bude im neugodno pričati niti o jednoj temi te su u pravilu puno strpljivije, taktičnije, mudrije, ne kompliciraju puno…. Jest da sam jednom naletio na neprijateljski raspoloženu, ali to su iznimke.

I što sad reći na sve to, da se radije prebacim na cougar kategoriju? :)

Šalim se, ipak neću. Znam zašto sam ovdje i što tražim, ali to me nikako ne sprječava da nastavim ugodnu komunikaciju sa cougaricama. Uostalom, puno mudrih stvari čujem od njih, pa svakako želim iskoristiti dobrobiti ovog besplatnog učilišta zvanog Iskrica :)

Z.

Eto, došao je i taj dan da ja konačno stavim fotku u moj profil. Jest da nije nešto ekstra niti puno pokazuje kak ja uživo izgledam, ali to je jedina preostala stvar koju nisam testirao na iskrici. I da odmah u startu ne bude zabune, ovo nije bio potez očajnika već potez znatiželjnika.

U principu, najviše me zanimalo hoće li se povećati broj klikova na moj profil. I nije da se baš nešto povećao te ih bude puno više kad stavim novi zapis na moj blog. Jedina novost je što sam ovaj put dobio par glupavih poruka tipa „bok šta se radi“. Moguće da i zato što fotka nije nešto previše atraktivna, pa bi bilo zanimljivo napraviti test sa fotkom gdje se malo ljepše smijem te gdje se vide moji bicepsi, tricepsi i kvadricepsi :)

Šalim se, nema šanse da ovo zadnje napravim. Jest da je ovo virtualni svijet koji svi volimo, ali ipak treba zadržati granicu dobrog ukusa :)

Z.

Riječ „ozbač“ znam pročitati na ovim iskričastim profilima. To bi kakti značilo „ozbiljna veza“. Nerijetko i sâm doživim da iskričarke pomisle da sam ja za nekakvi „ozbač“ pa mi odmah daju do znanja da one nisu za „ozbač“. Neke druge pak pomisle da sam više avanturistički tip pa mi one daju do znanja da ih zanima „ozbač“. Neke pak pomisle da ne pokazujem dovoljnu inicijativu i da kao takav nisam za „ozbač“ pa opet ne valjam. Različite iskričarke steknu različit dojam o meni, ali uglavnom sesve vrti oko tog tzv. „ozbača“. Što bi to u stvari bio „ozbač“? Kako to definirati?

Očito svatko ima svoju definiciju. Budući da ja osobno imam iskustva s dugoročnim i kakti ozbiljnim vezama, čak i znam ponešto o tome te sam upoznat s čarima te lijepe zajednice kojoj većina iskričara i iskričarki teže a da se to ne usude otvoreno priznati :)

Meni je naprosto nevjerojatno kako me neke iskričarke dožive kao nekakvog uštogljenog i preozbiljnog, ono kak bi se u narodu reklo – kao materijal za ženidbu. Iskreno, nikad nisam ozbiljno razmišljao o tim stvarima (ženidbi, klincima i svemu što ide uz to) jer još do sad nisam naletio na osobu s kojom bih to poželio ostvariti. A i prema mojim dosadašnjim iskustvima, da bi se došlo do spoznaje da li je naš partner/partnerica za nas treba otprilike 3 do 6 mjeseci. Tek nakon toga se eventualno može pričati o nekakvoj ozbiljnoj vezi i ostalim stvarima koje idu uz to.

Ljudima obično pojam ozbiljne veze implicira nekakvu rutinu, obvezu i što sve ne. Ako nema rutine, ako nema patnje, ako nema boli, ako nema iskušenja, to onda nije to. Onda to nije ozbiljno. Ako je to „ozbač“ koji se traži, onda ja biram „non ozbač“ gdje caruje spontanost i dobar balans ozbiljnosti i neozbiljnosti :)

Z.

Mnogi imaju odbojnost prema ovom internetskom načinu upoznavanja, čak i još gore – bude ih sram, imaju grižnju savjesti, osjećaju se kao gubitnici, boje se društvenih osuda i što sve ne. Već sam se jednom osvrnuo na temu ovog načina upoznavanja, odn. da Iskrica nije za očajnike te sam i dalje pri tom stavu.

Ono što mnogi kažu jest da Iskrica kao takva uništava kemiju, i to ponajviše zbog nedostatka vizualnosti. Dakle ovdje prvo komuniciramo sa osobom čiji nam se profil dopadne pa tek onda eventualno razmijenimo fotke, u boljem scenariju dođe do susreta uživo. Ako sve propadne, najčešće krivimo taj nedostatak vizualnosti i Iskricu kao takvu jer se kakti radi o neprirodnom načinu upoznavanja. No, je li tome uistinu tako?

Već sam ranije spomenuo da imam iza sebe dvije dugoročne veze te da niti jedna nije produkt ovog „modernog“ načina upoznavanja. Dakle sve je bilo po PS-u, obje bivše sam upoznao uživo, subota uvečer u polupijanom stanju i sve ostalo što uključuje taj društveno prihvatljivi obrazac „prirodnog načina upoznavanja“. Neću sad ulaziti u detalje mojih bivših veza, ali ono što je važno za ovu priču jest da sam u oba slučaja nakon 3-6 mjeseci shvatio da nisu za mene. Istina da me to nije spriječilo da s njima budem godinu i pol, odn. četiri godine, jer nije lako prekinuti vezu pa se stalno nadaš da će biti bolje, ali nije bilo bolje te je konačan ishod bio dobro poznat.

Još jedno recentno iskustvo „prirodnog načina upoznavanja“. Prijatelj prosvjetar mene i cimera pozvao na neku školsku feštu gdje je bilo par slobodnih učiteljica, taman za mene i cimera ponešto. Super. Upoznao ja tamo neku simpatičnu komunikativnu učiteljicu i započeo s njom komunikaciju. Naravno, u polupijanom stanju jer je to društveno prihvatljivo, a i svi ostali su također bili u polupijanom stanju. I tako, malo-pomalo komunikacija krenula, otišli u lokalnu diskoteku na plesnjak, nakon toga ju odvezao kući. Komunikacija je, naravno, bila površna jer eto, ipak petak i subota navečer nisu baš prigode za neke „dubokoumne“ razgovore, pa je komunikacija nastavljena emailom. Dakle opet smo se spustili u virtualne prostore :)

Ono što je zanimljivo u cijeloj toj priči jest ovo – sve, ali baš sve korisne informacije od nje sam dobio upravo kroz tu komunikaciju emailom! Dakle svi oni sati razgovora i zafrkancije nisu bili efikasni kao nekolicina emailova. Ukratko, za 2 tjedna smo skužili da nismo jedan za drugoga. Sad se nameće jedno vrlo zanimljivo pitanje – da smo se kojim slučajem upoznali na Iskrici, bismo li uopće razmijenili fotke ili uopće izašli na cugu? Ili možda uopće izgubili tih 2 tjedna vremena?

Nažalost velik je problem što je ljudima vrlo neugodno pričati u društvu ili u obitelji da su na Iskrici, odn. da koriste Internet za upoznavanje ljudi i za dogovaranje spojaka. Ljudi se s pravom boje da budu ismijani i smatrani nesposobnima da nekoga upoznaju na „prirodan način“ jer ovo naše konzervativno društvo još uvijek nije spremno prihvatiti neke nove obrasce ponašanja, a upoznavanje putem Interneta bi spadalo u tu kategoriju. I sad kad netko podlegne tom društvenom pritisku i dođe na tako dogovoreni spojak, za očekivati je da uslijed svih tih okolnosti neće doći do drugog spojaka.

Ovaj način upoznavanja definitivno ima jednu veliku prednost, a to je da kvalitetna komunikacija prethodi svemu ostalom. A znamo da je kvalitetna komunikacija jedan od najvažnijih preduvjeta za stvaranje kvalitetne veze. Istina je i da ovaj način upoznavanja ima taj jedan veliki nedostatak, taj nedostatak vizualnosti. Sada se nameće još jedno pitanje – da li je moguće spojiti ova dva naočigled nespojiva svijeta?

Mislim da odgovor i nije tako kompliciran kao što bi mnogi pomislili, a mislim da i nije tako teško rješiv. Odgovor bi bio Iskrica tulumi. Nekad su postojali, danas ih iz nekog razloga više nema. Mislim da je to način gdje bi se efikasno mogla spojiti virtualna i stvarna komunikacija. Nadam da netko tko vodi ovaj portal ozbiljno razmišlja o toj ideji te realizaciji iste.

Z.

Ne nudim besplatne seksualne usluge, samo priču genijalca koji ovdje s relativnom lakoćom dolazi do tog mnogima uzvišenog cilja – besplatnog seksa. A najbolje stvari u životu su besplatne, zar ne? :)

Nedavno sam na poslu od mojeg šefa čuo jednu zanimljivu iskričastu priču. Ne znam kak smo došli na tu temu jer nitko na poslu ne zna da sam na Iskrici, ali nebitno. Kaže on nama da ima u našoj firmi jedan lik kod nas koji redovito i uspješno upražnjava Iskricu kad je u noćnoj smjeni. Lik po svim kategorijama prosjek, što znači da su ipak vještine važnije od osobina, karakteristika i još koječega. Taktika mu je sljedeća, pošalje kratku porukicu svim novoregistriranim iskričarkama i onda samo čeka da vidi hoće li mu koja odgovoriti. Dakle nema tu nikakvog biranja i čitanja profila. Ono što je vrlo važno poruka mora biti glupava, vrlo kratka, a posebno je važno da bude nepismena. Ako je problem sastaviti nepismenu porukicu, najbolja taktika je ne koristiti interpunkciju i naše dijakritike, a poželjno je da bude još pokoji tipfeler pa da onda to bude to :D

I eto, nakon što obdari sve novoregistrirane Iskričarke takvom romantičnom „uletnom“ porukicom, dalje samo prepusti zakonu velikih brojeva odradi posao. I ovaj uistinu ga odradi. Vrlo brzo mu se počnu javljati i zabava počinje. I onda još kažu da je noćni rad pušiona. Kajgod. Evo konkretnog dokaza da tome nije tako ;)

Lik vrlo otvoreno kaže da mu je to prije svega jeftina zabava (što i nije teško dokazati jer ga sve to košta ukupno 0 kn i 0 slobodnog vremena) i da ovdje ne traži neku pametnu, profinjenu, već da uz minimum truda želi malo besplatnog seksa. I što je zanimljivo, relativno često i dobije to što traži. Za svojeg iskričarskog staža lik se uspio oženiti, ali ženu naravno nije pronašao na Iskrici već u stvarnom životu oliti RL. Ali se i dalje zadržao na Iskrici te se ovdje ludo zabavlja.

Osobno jesam maštovit po prirodi, ali priznajem da su mi ovakvi kreativni dosezi uistinu nedostižni :)

Z.