Bjelina papira
Stresajući pepel s cigarete,
prostim okom promatram
iznutra prazninu,
trulo meso.
Podsjeća me kao da razmotaš bijeli papir
koji opisuje moje življenje,
zdušno sve rekoć i ne prešuteć ništa.
Prisebno gledajući kako je strašna
ta bjelina papira, kojoj
dajem zavjet poniznosti i uzoritosti
priznajući jakost rečenoga u skladu
s pameću i užasom.
Gledajući zdravom rukom,
kako je bolesna ta bijela krpa i s
kakvom hladnoćom dahće u meni,
nagriza meso.
Bojim se bjeline papira,
a još više me zastrašuje umrljani papir.
28.11.2010. u 0:43 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar