Umorni Bukovsky

U ovih par mjeseci koje ste podjelili sa mnom u mojoj sobi, u naša jutra, u naše priče, nikad nismo spominjali, ni Vjeru, ni Boga. A dolazi Božić, dani Radosti, Poklona, Susreta. Kao stari vjernik pun sam tradicije, šablona i naštrebanih definicija, pun sam zapovijedi, i obreda, i blagdana, i običaja, ali me i svaki novi pristup, svako novo razmišljanje, svaka drugačija objava i osobniji doživljaj Boga, uči i probuđuje...i aktivira!
Zamislite da sam jedno jutro dobio poruku na neki čudan način, da mi je vrana donijela pismo na prozor, dok sam zračio sobu, i u pismo poziv od Boga u kojem me poziva da, ako imam pitanja, možemo se naći u srijedu, u kavani " Znak pitanja " u devet sati. Imao sam dovoljno pitanja i dovoljno znatiželjeda se obradujem... i odazovem...
I otišao sam na pozvani sastanak. Kavana je je bila prazna, mirna, čista, umirujuća i samo su za jednim stolom sjedile tri osobe...i nigdje nikog, ni konobara. Prišao sam im i odjednom shvatim, unatoč nevjerojatnosti, shvatim tko su oni:
Bog- Otac je bio u obliku visoke, snažne, odlučne, ali i ljubazne crnkinje, snažnog stiska žuljevite ruke, s malo ironije u osmjehu, bosonoga i vidio sam, kuharica po zanimanju.
Bog- Isus je , kao debeljuškasti , oniski, sredovječni, izmoreni i podgrbljeni stolar, bolesnih pluća i slabog vida, bio slika čovjeka kojem je svega dosta.
Bog- Duh Sveti je bio balerina, hitrih ptičjih i plesačkih pokreta, s vječitim osmjehom na licu i najšaraeniji kimono kojeg je stalno popravljala s tankim, lomljivim prstima.
Dakle, tako sam Ga sreo. Sjeo sam na četvrtu stolicu i upitao:
" Tko je od vas Bog!?"
" JA ", -odgovorili su uglas, - " Pitaj! "

Ovo je moj dio priče. Svoj nastavak morate sami dopisati ako želite. Ne kažem da vaš susret mora biti ovakav, to je vaša priča, vaša pitanja. vaša suradnja, a i odgovori su samo vaši...

Meni se ovo pročitalo u ovim zapostavljenim godinama, u ovoj tišini.. Dugo smo razgpvarali i rekli su mi da slušam i gledam i da ću nihove poruke dobivati na najrazličitije načine
.
Što ako su blogeri vrane?

( djelomično posuđeno od Williama P. Jung: " Koliba " - gdje se tragedija ogleda s vječnosšću.)

moguce,. no bojim se da najcesce nisu pismonose niceg drugog doli necastivog

E vidiš, Medo... zato ja imam dedu Lojzeka, dečkića Mirkeca koji treba krenuti u školu i još ne govori, Žarka koji žmiri dok pleše i slične likove. A kupila sam i "Kolibu". Baš bih je ovih dana mogla ponovno pročitati. Zapravo, ne znam zašto ti Amerikanci prije nego napišu dobru knjigu i vide dedu Lojzeka, Mirkeca i Žarka oko sebe, moraju biti svejebi kojima djeca, prijateljstvo, sunce i Čokolino ništ ne znače. Ali pročitat ću "Kolibu" još jednom. Tek toliko da vidim gdje sam. :~)

Man , ne slažem se !!! Anđeo je donio poruku Abrahamu, anđeo je dionio vijest Mariji. Mojsije je slušao grm koji govori. Po tvom je sve što dobijemo izvan HP ( Hrvatskih pošta ) poruka od Sotone!

Rujan!
Usporedba je tvoja, i više mi se sviđa od moje prepisane iz Kolibe....

"druže katiheta, bog je priličan!" (djelomice preuzeto od... kako se ono zvaše... :o)

Pike, na mom blogu se Bog piše velikim slovom. Ako nešto nije po tvom ukusu , nije ni po mom, ali ja nastavim šetnju...

Preporučam trilogiju "Razgovor s Bogom", za slučaj da to još nisi pročitao. Odlično se uklopi nakon Kolibe.

BO, eto prve jasne poruke od slova do slova! Hvala.

Nema na čemu, i drugi put! ;)

(a možeš i reducirati, trilogiju... na I i II dio... treći je sinteza, prvih djelova... i postoji mogućnost, da te iznervira ponavljanje...)

Mmmm_da, meni je drugi dio nekako najbolji, najviše me dirnuo i "prodrmao" :)

Mmmmmm, svi se razgovori s Bogom ponavljaju u beskonačnost. Tako prelaze u kvalitetu!

ejla, buci...:).. ja sam stara žena, koja počinje racionalno trošiti vrijeme... zato i je ona primjedba, o reduciranju... treći dio mi je vrištao u razum..."ja sam tu, da jedanaestim izdanjem, zaradim enormnu količinu love, od tragatelja..." :D

:D.. Medo... mnogo ti marksističko ovo vidjenje...;)

Ejla i tebi, znaš li da ono vino nikad nije doputovalo do mene? :) Što se knjiga tiče, ja sam pročitala treći dio iz znatiželje, obzirom da su mi prva dva djela bila više nego dobra. Mislim da je to svakako knjiga koju treba imati doma, i koji bi trebalo pročitati više puta :)

mm
Ne znam zašto! Sjećam se kad su mise počele na hrvatskom, da je naš svećenik, sigurno nije bio marksista, govorio starijem svijetu, koji nisu još mogli, ni znali pratiti i moliti na hrvatskm, da neprekidno, za vrijeme mise, mole Očenaše ili krunice, i da je ta molitva jednako vrijedna kao i svih onih koji čitaju ili znaju napamet novu liturgiju. Što je tu marksističkog? I zašto mi ti podmećeš ta kukavičja jaja. Nije zlonamjerno, zar ne'

:D... ja sam odgovorna, za početak priče s vinom, buci... kraj, nije bio u mom petogodišnjem, razvojnom planu...:)

a ma... knjige, ko knjige... ne uživam više, hbga...

ups!.. nije, Medo, zlonamjerno... samo je asocijacija, na paralelu, bila prejaka... kvantiteta, koja prerasta u kvalitetu... komunizam, kao sljedbenik, Isusovog učenja... bla bla...

Više se epremam za susret sa Smrću. Počeo sam trenirati šah. Al' i Bog mi znade poslati svoje predstavnike. Jer svaki gost je predstavnik Boga, ali to mnogi Bogobojazni ne umiju da razumiju. Tako je jednom čovjeku koji se svaki dan molio i obraćao Bogu najmanje tri puta na dan dođe u goste jedan tip. Al' tome tipu svaka druga riječ bi psovka:-Bog te jebo. (il' tako nešto u tom stilu) Domaćin to nije mogao dugo tolerirati pa otjera gosta van. Navečer kad se obraćao Bogu Bog se i njemu obrati pa mu reče:-Pa što otjera onog gosta, pa ja ga već toleriram 50 godina, a ti nisi mogao ni 20 minuta.

Dud, ovo je super!

Jeste Medo, lako se obraćati Bogu u nekom hramu kad te niko ne pila i biti u nirvani kad si uvaljen u udobnu fotelju, a zrak ispunjen mirisima cvijeća i mirisnih štapića, al' sve to treba ponavljati u katarzičnim iskustvima, pa čak i otići na randevu kad ti crna vrana donese poziv. Jer na muci se poznaju junaci.

Hihihihi bucka, ma ja ti jedino i znadem pričati samo priče.

eh Medo, da je do mene, ja bih prIhvaTio svaKu ortoGrafiu aKo to neKoga veSeli, no to je bIo cItat, pa bI ipAk valjaLo provjeriTi kaKo je autoR izvoRno odabraO ;) usput, zar misliš da je Bog tako osjetljiv na riječi čovječje ili da od vjrnika očekuje da ga štite od drugih ljudi?

ne treba knjiga i nečija tuđa mašta ili život za susret s Bogom. Čaša vina, tama i tišina

napisati bog..ili Bog...dragom bogu je tako svejedno...on "nas" gleda na sasvim drugačiji način...i da se svi gledamo njegovim očima...gdje bi nam bio kraj..možda samo raj...

Hihihihihi pahuljice il' bar da se veselimo. Kao i nekad.

veselimo se...kako tko zna i umije :)

Pike
Odnosi boga s čoVjekoM i Čovjeka s Čovjekom su neusporedive relacije. Kao čoVjek u svojoj Sobi, tako je Oduvijek, imam pravo piŠati ( pisati ) gDje ja hoću, i dobro si se izraZiO, pisati Slova po svoJim kriTerijima. Trebnao sam te samo zamoliti da to poštuješ, i ništa drugo..Oprosti!

Jako mi se sviđa Bog -Otac u tvojoj slici.
Također o vranama: danas sam hodala nasipom. Jato vrana preletjelo je iznad mene i prijateljhice, rekoh, vrane su glasnici, prijatelji , posrednici izmeđiu ovog i onog svijeta. kad gledam vranu kako točno zna kamo ide iu što radi znam da me uči da i ja tako mogu.
Sad sam popila malo previše rakije jer mije slabo od stare mortadele. Gdje je tu Bog? Svugdje gdje sam i ja, U mom Sretnom Srcu!

Ma nema problema, od ovog trenutka riječ Bog u komentaru pod tvojim blogom na Iskrici pišem isključivo velikim slovom. Kamo sreće da je ljudima uvijek tako lako udovoljiti. :)

e medo da si pratio proteklih dana sto se sve dogadjalo i sam bi rekao da iskricarska bloger vrana kao pismonosa ne moze donesti nista dobroga,.. doduse nismo li pricali na tvom nedavnom postu o imperativima, sugestijama i sl?

e onda obrati pozornost da ova eventualna sugestija nije napisana imperativno:))

No, dali so(smo) blogeri vrane ili nismo, neznam, možda nit ne bi htjela saznati ali svoje bi susrete sa Bogom mogla opisivati ali ne tu na Blogu, jer jih ima previse. Mogla pa bih opisati svoj prvi susret, kooji se dogodio 11.11.1prije 13 godina oko 13 sati posle podne kad sam sa astralne projekcije gledala svoje razmrskano tjelo i slušala kako su se doktori oko mog operacionog stola svađali, dal me ima smisla operirati ili me bolje odvesti u mrtvačnicu. Ne zelim pricati kako mi je bilo to slusati i kako žarko sam tada htjela pomeriti bar palac na nogi da vide da sam živa....nego kako sam bila povucena u elevatorski oblik cjevi i kako sam u pratnji njeznih zvuka "otišla" u susret Nebeskom Ocu. Pred mojim su se očima razastrle najljepše boje i do mojih je uha dopirala najlepša glasba, koju sam ikada čula i koju znam ponekad i sada cuti....Nisam videla njega, čula sam žamor i osjetila sam ruke koje su me pridržale prilikom mog nenadnog dolaska i čula sam rječi, koje su mi govorile, da se moram vratiti nazad tamo gdje me čekaju oni, koji me trebaju....
.Nakon 55 dana, kad sam se probudila iz duboke kome sam imala za sobom neobično iskustvo, nepopisnu volju da se borim da živim dalje i odtad dalje se je moj život promjenio i dobio sasvim drugačiji smisao. On me prati u svakoj tezkoj situaciji i dobivam njegove poruke preko njegovih izaslanika kad god dolazi do tezkih odluka ili do neobičnih situacija.. Njegova posljednja poruka mi je došla preksinoč kao pismo sa sadržajem, kojeg ne mogu tu opisati, jer se nanosi na određenu osobu....
Tako da želim reči samo to, da se susreta sa Njim ne mora nitko bojati jer On je ljubav, dobrota i mir i kad danas razmišljam o svih tih 13 godina života znam, da sam to morala doživjeti, preživjeti i postati sasvim druga osoba....
To je moj susret sa njim, možda ga nisam trebala opisivati tu jer sam primjetila da se poneki blogeri izruguju i Bogu i vjeri...ali možda čejo upravo ti, koji se danas rugaju Bogu tražiti Njegovi samilost....

Plavooka!
Tvoja poruka ne može biti čitljivija. Za takve poruke treba imati snage, ali i zasluga. Hvala na priči!

Man! Čovjeku, prije ili kasnije, dosadi biti " dobar čovjek ", a nas dvojica smo prije, usaglašavali stavove, nego što je to bila neka konfrontacija. A ,ipak, sugestija ostaje sugestija!

plvooka, ma nema tu izrugivanja, a očito i nisi bila u samom središtu Božjeg srca. Nisu to boje, nit milozvučna glzba, a bome ni sama ljubav, nego smijeh. Eto, neko od smijeha pravi saksofon.

Dud, pa gdje si? Znaš kako dobro dođe kad imaš na zemlji čovjeka koji zna što Bog misli; kad je ljut, kad ravnosušan, a kad se smije....Nešto bih trebao kod njega, jednu crkvenu rastavu, jel bi mogao to srediti?. Ženska je još nevina?

plavooka! hrabra si!
hvala!