Priča o sanjalici i lopopovu - 1

1



Moji kolačići ... oooo, ali nisu vam to obični kolačići, rekla bi moja učiteljica slastičarstva- a ta zna što govori. Nema u njima klasičnih tajnih sastojaka, a niti onih ... drugih :khm:jel:

Znate kako za posebno uspješne vrtlare kažu da imaju „zeleni palac“, to su oni koji iz posve sasušene sjemenke datulje uzgoje trometarsku palmu, a nitko ne zna objasniti kako. E, tako vam meni ide s kolačićima – sastojke biram pažljivo (no to rade i druge, zar ne), recept slijedim paralelno i prstom i djelom (a druge ga posve sigurno znaju napamet), pećnicu grijem na pravu temperaturu (kao i svi drugi, uostalom) – no negdje u nekom posve odsutnom polu-trenutku ispružim ruku do nekog paralelnog svijeta u kojem obitavaju sastojci slastičarskim priručnicima nepoznati, no posve poznati i jestivi našem srcu.

I tako nekim čudom u svaki kolačić u svoju puninu ugradim malu sjajnu srećicu koja se, kad ga gladni nalaznik smaže, na putu do želuca otopi i ostane tamo gdje je kucketava topilna privuče. Ne kažu uzalud da put do srca vodi kroz želudac ... no priznajte da do sada niste znali što to točno znači.





*

30.11.2010. u 21:48   |   Editirano: 30.11.2010. u 21:50   |   Prijavi nepoćudni blog   |   Dodaj komentar

Cookies mmmm... uz šalicu čaja, kratak je put od mog želuca do srca :)

Autor: aisling1891   |   30.11.2010. u 21:55   |   opcije


@aisling, bit' će da si ti neka sanjalica onda? to je posve ok :-)))))

Autor: sinaida   |   30.11.2010. u 22:01   |   opcije


Volim raditi kolačiće...iako ih radim jako rijetko, jako jako rijetko. Al su onda još finiji :)

Autor: aisling1891   |   30.11.2010. u 22:03   |   opcije


@ai, ja ih isto rijetko radim ... al zato rado pišem o njima :-))) i imam prijateljicu koja ima slastičarnu ;-)

Autor: sinaida   |   01.12.2010. u 9:51   |   opcije


Dodaj komentar