Priča o sanjalici i lopopovu - 1
1
Moji kolačići ... oooo, ali nisu vam to obični kolačići, rekla bi moja učiteljica slastičarstva- a ta zna što govori. Nema u njima klasičnih tajnih sastojaka, a niti onih ... drugih :khm:jel:
Znate kako za posebno uspješne vrtlare kažu da imaju „zeleni palac“, to su oni koji iz posve sasušene sjemenke datulje uzgoje trometarsku palmu, a nitko ne zna objasniti kako. E, tako vam meni ide s kolačićima – sastojke biram pažljivo (no to rade i druge, zar ne), recept slijedim paralelno i prstom i djelom (a druge ga posve sigurno znaju napamet), pećnicu grijem na pravu temperaturu (kao i svi drugi, uostalom) – no negdje u nekom posve odsutnom polu-trenutku ispružim ruku do nekog paralelnog svijeta u kojem obitavaju sastojci slastičarskim priručnicima nepoznati, no posve poznati i jestivi našem srcu.
I tako nekim čudom u svaki kolačić u svoju puninu ugradim malu sjajnu srećicu koja se, kad ga gladni nalaznik smaže, na putu do želuca otopi i ostane tamo gdje je kucketava topilna privuče. Ne kažu uzalud da put do srca vodi kroz želudac ... no priznajte da do sada niste znali što to točno znači.
*
30.11.2010. u 21:48 | Editirano: 30.11.2010. u 21:50 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
Cookies mmmm... uz šalicu čaja, kratak je put od mog želuca do srca :)
Autor: aisling1891 | 30.11.2010. u 21:55 | opcije
@aisling, bit' će da si ti neka sanjalica onda? to je posve ok :-)))))
Autor: sinaida | 30.11.2010. u 22:01 | opcije
Volim raditi kolačiće...iako ih radim jako rijetko, jako jako rijetko. Al su onda još finiji :)
Autor: aisling1891 | 30.11.2010. u 22:03 | opcije
@ai, ja ih isto rijetko radim ... al zato rado pišem o njima :-))) i imam prijateljicu koja ima slastičarnu ;-)
Autor: sinaida | 01.12.2010. u 9:51 | opcije