Priča o sanjalici i lopopovu 2
2
Naišla je do mene tako jednom jedna sanjalica, ne ona iz raznoraznih nickova, nego prava sanjalica što je širom zatvorenih očiju svijetom kročila, pri tome sanjala i snove tumačila kako bi joj taj dan grah pao. Ponekad bi lebdjela pola metra iznad zemlje, nakon čega je bilo neminovno da padne kao zrela kruška sa stabla i razbije koljena – znate o čem govorim, zar ne? Ponekad bi slučajno oči otvorila i ugledala svjet oko sebe onakav kakav je zapravo bio – taj trenutak bi je presjekla bol takva kakvu samo oči nenavikle na stvarnost osjetiti mogu – čvrsto bi ona tada zažmirila i pjevušila mantranu uspavaku koja bi je ponovo čvrsto uspavala ..... (sve je dobro, sve je dobro, sve .. je ... dobro .....)
Sad negdje nam u priču ulazi lopopov .... neka samo uđe, a mi ćemo ga pričom sustići.
*
01.12.2010. u 9:59 | Editirano: 01.12.2010. u 9:59 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar