za neupućene

prije par mjeseci vratio sam se u svoj rodni grad

lijep je i volim ga....
mnogo ljudi je isto tako otišlo..
bar onih koje ja znam, a jako mnogo onih koji su ostali
nisu se mrdnuli odavdje...
u početku sam mislio da je fora u meni...
šutio sam, bez komentara....
i uvijek se začudio ispočetka.....
nailazim na mnogo ..
(ružno mi je i reći ali sada stvarno više nemam drugih riječi)
sitnih, pokvarenih, zlobnih ljudi...
i opet si mislim ... pa dobro, ok , što onda...
ali rastužuje me, to nije mjesto koje sam volio,
a volio sam ga upravo zbog ljudi....
mnogi su otišli, stigli su neki novi iz okolice....
gdje je nestao osmijeh?
svugdje predrasude....
i visoki zidovi...
no, ovo danas me je baš pogodilo.....
prije nekih 8-10 god dolazio sam na jedno mjesto
gdje je bilo par žena, između njih jedna krasna doktorica
u usponu, uvijek vesela, nasmiješena, znali smo pričati o svemu i svačemu
smijati se.....
pojavim se tamo jučer, a ono užas za moje oči....
lijepo pozdravim, učtivo pitam kako su...
dobacim komentar kako se dugo nismo vidjeli....
a nazad dobijem cinične komentare na bivšu mi adresu,
(nebitno, centar zg-a, da opet ne pominjem ulicu)
zlobne oblike usana i očiju....
vidim nema tu ništa lijepo i pokušavam okrenuti
priču na vrijeme kako bih se riješio njihovih
i dalje ciničnih komentara, proizišlih od nekih
valjda njihovih projekcija, a isti uopće ne stoje
jer naravno da ne znaju suštinu...
i opet mislim, ok, dobro, idem dalje,
kada evo nje....
i bam, niti dobar dan.... i od nje udarac....
a ona, vratila se prije koju god....
(čuo sam da nije dobro prošla u zg).....
od lijepe djevojke koju sam pamtio....
pretvorila se u malu, debelu, polupogrbljenu babu,
ljutu na cijeli svijet, kao i ove oko nje.....
gledam da pobjegnem što prije....
gledam ih kako se ko fol drže visoko....
kako nisam rekao niti jednu rečenicu, a da me nisu prekinule...
i koliko gorčine vrišti oko njih....
što se to dogodilo sa ljudima?
mene život stvarno ne mazi,
no, nastojim zadržati osmijeh koliko god to mogu....
i čuvaću ga, maziti, stezati čvrsto....
ne želim da se i meni desi isto....
ne želim predati se i kriviti svijet za svoje neuspjehe
ma hoću se smijati i biti sretan....
što im se dogodilo?
puno je takvih ovdje....
šteta,
otišao sam brzo od njih, ali ne prestajem misliti o tome
baš me pogodilo...
što im se dogodilo?

što bi balaš rekao "da li su to bili bolji dani ili smo to bolji bili mi" ?...

jutro ! :-)
veliki pjesnik :-)
oduvijek sam volio njegov način i teme

postali su nesretni, samo to.

meni je to jako tužno (toliko da se ponavljam)

pr-ki :- uvijek ću braniti i voljeti svoj grad
ali mislim da ne treba skrivati istinu
koliko god tužna bila, nije to jedina stvar
ima mnogo drugih lijepih i pohvalnih

kompleksaši zluradih osmjeha koji vole bacati crne mrlje na tuđu radost, na iskren osmjeh...

Mislim da ih se ne bi trebalo osuđivati, njima je teže. Ne bi ih se trebalo ni opravdavati, u svakom slučaju, radije se ti siame koncentriraj na te lijepe stvari :)

mislim da su ljudi nesretni jer su na rubu egzistencije..sve im je dostupno, a malo si toga mogu priuštiti..pa ih to frustrira..a iz frustracija se rađa zavist,od zavisiti gorčina..i tako redom....
posebno, jer jako puno ljudi svoju sreću povezuje sa IMATI ..a kada NEMAJU onda su im svi krivi..
( ne opravdavam, pokušavam ih razumjeti )

ne treba ih kriviti, to su samo nesretni ljudi kojima je teško...na taj način oni samo pokazuju svoju nesreću i na takve ružne komentare treba odgovoriti samo s osmjehom jer ih u biti to najviše i boli, kada vide da ti nisu pokvarili raspoloženje:
"Nista mi neće ovi dan pokvarit'
(vapsuvarivari, vapsuvarivari)
ni lupeži, barbari, ni glupi političari
ni umišljene cunke ni zli komentari
ni generali ni svjetski vladari..."

:)))))

ma upravo tako...
uvijek pokušavam razumjeti i imati razumjevanja...
samo nekada i pobjeći glavom bez obzira, jer više ih je
a ja ne želim takve vibracije oko sebe...
pokušaću pomoći, ali samo ako netko želi pomoć...
a moj osmijeh je jedino što imam i nikada neću nikome dati da mi ga uzme
:-)
ali isto tako poklanjam ga svima :-)