Rekoše mi prijatelji...
...i svi pozvani i nepozvani dobronamjernici da nakon smrti naše ljubavi i braka ubuduće idem razumom kroz život, osjećaje i srce ostavim po strani, na sigurnoj udaljenosti, da ne naprave još dodatno štete. I zbilja sam jedno kratko vrijeme tako razmišljala, valjda u fazi dok se to srce polako liječilo, a osjećaji, izgubljeni, tražili mjesto gdje pripadaju. Da, zašto da si ponovno kompliciram život, i tako se samo jednom ljubi, kažu...što će mi ponovno buđenje nade, uzbuđenja, drhtaji ruku i nježne riječi za laku noć, kada može slijediti bol, očaj, razočaranje, suze u tišini i mraku daleko od svih...
No, zahvalna sam svaki dan svome srcu što me ono i dalje vodi kroz život, što mi ne dopušta da otupim, što još zna i može ubrzano zakucati, što me podsjeti kako je bilo i kako može biti...
Godine... godine nose više razuma i mudrost, ali srce...Samo se srcem...
12.12.2010. u 22:58 | Editirano: 13.12.2010. u 8:57 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar
Laže selo, lažu ljudi.
Autor: dudhaimurvimorus | 12.12.2010. u 23:31 | opcije
naučila je slušati sebe, a na selo i ljude pokušavam samo odmahnuti rukom
Autor: trazimmalogprinca | 12.12.2010. u 23:51 | opcije
samo se srcem dobro vidi :)))
Autor: prije_kise | 13.12.2010. u 7:44 | opcije