Umorni Bukovsky

Zamislite da sam napravio branu na rijeci i stvorio jezero u sebi. I sve što se događalo, skupljalo se u tom jezeru, skupljalo se u meni, u srcu, u umu, u svakoj živoj i aktivnoj stanici moga tijela. I ja sam to nosio i još nosim...
Što bi se dogodilo da brana popusti i da se sve, sve ono lijepo i ružno što mi se događalo zadnjih 20-tak, da se probije van, da se razlije poput bujice: sve male tajne, istine, grijesi, ratovi, prkosi, snovi, ljubavi...?
A to mi može učiniti ovo pisanje, dopisivanja. čitanja...ovo opuštanje!
Osjećam ...ta brana pomalo popušta! Slabi. Cmolji.
Kako će izgledati ta bujica, što će srušiti pred sobom, što će odnijeti sa sobom, što će ostati, koliko daleko može otići, kako ću je zaustaviti, kako ću je obnoviti? Da li će nastati novo jezero, ili će postupno opet sve staro proklijati?
Jedno od gadnih pitanja za mene je, da li ja imam uopće snage to preživjeti.
I u ovo jutro, nakon dubokog sinoćnog razmišljanja, odlučio sam da ću, svim sredstvima pokušati sačuvati, održati i održavati ovu postojeću branu Da li mi je potrebna pomoć, da potražim pomoć, ili će sve ipak ići po onoj "sudbini" koja ne treba ni savjetnika , ni pmoći...sve će, ipak, prije ili kasnije ipak popustiti....
Priznajem da nisam u stanju u ovom trenutku, da ne mogu i ne znam, napisti nešto lijepo, ili bar uljepšano.
Vrijeme je tmurno, oblaci se spustili na zemlju, muče me sve vrste ožiljaka. U prirodi muk, sve miruje i šuti.
Baš sam zato otišao na groblje pokupiti ostatke posjeta i ukrasa, i nisam čuo ni jednu pticu, nisam sreo nijednog čovjeka...i nisam primijetio bilo kakvu razliku u ljepoti grobova poslije svih ovih jesenskih obreda, svih ovih lampiona, cvijeća, svijeća, molitvi...
Možda je ta razlika i taj sjaj, i neka ljepota nastala u našim srcima, možda smo mi živi bogatiji, možda....
Nema više čuda, nestale su Dobre Šunske Vile, Dobri Šumski Duh, a i Anđeli se taktički povlače...
Ne vjerujem da nas nešto može promijeniti!

Medekk,lijepo te vidjeti:-))
Ma možeš ti to sam, neće nešto , neće ni neko... TI TO MOŽEŠ:-)
Sad više znaš , iskustva imaš i.......hrabro dalje, znaš da je sreća za hrabre:-)))))

Biseru, često se pitam, možda su nam te bujice potrebne, nešto kao svježa krv, ili nova ljubav? Možda bi povremeno trebali i namjerno srušiti te brane?

Medek .. Gutta cavat lapidem non vi, sed saepe cadendo.
SVE postoji iz razloga , bujice nastaju iz kapljice kiše.A kako bi znali što je dobro ako se nam ne bi dešavalo ništa loše.Ma sve ti to znaš,sigurna sam da ćeš staviti sve na svoje mjesto:-))

Svi u sebi nosimo vlastite brane...i oklope, držimo u sebi sve i svašta...a to je loše za nas. Tako raste to jedno takozvano tijelo boli...koje nas malo pomalo preuzima, i koje privlači ljude sa sličnim bolima. Treba naći u sebi nekakav ispušni ventil...ako nam se plače, treba plakati, ako nam se viče, treba vikati. Pa što onda ako će nas netko zbog toga čudno gledati ili doživljavati? To ionako nije bitno.

Poanta, pusti bujicu neka poteče. Ništa se loše ne može desiti, jedino što možeš osjetiti je olakšanje.

Zanimljivo kako ljudi imaju poriv kad napišeš takav neki blog dijeliti savjete i tješiti. Pri tome samima im nikada ne pada napamet napisati takav blog.

Zanimljivo kako na svaki ovakav blog dođu cinični ljudi i onda serendaju bezveze. Očito u pomanjkanju inteligencije.

booocka, nekima je očito puno lakše ružne riječi napisati nego lijepe.

I kad se vode počnu povlačiti, što će se s nijima vratiti ponovo u srce. Bilo bi najbolje , kao kod bazena, pustiti sasvim novu vodu. Kad bih ja to znao, i kad bih ja to mogao!?; Biti neko vrijeme zombi, i pratiti što raste novo, a što se obnavlja staro.

MIR, Medek, bit ćeš novi TI:-))

Biserna, vidim. Ali, to ne znači da razumijem.

tko može
zatočiti vjetar
što niz planinu
se žuri......?

...tko može zaustavit'
rijeku
što slapom
u ponor se ruši......?

Duo BB, ne znam gdje ste vi vidjele i pročitale ružne riječi. Moj komentar se odnosio na komentatore koji uvijek (pa tako i sada) ljudima koji odluče napisati ljudski blog obično dođu tješitelji i savjetnici koji zanimljivo opet, nikada ne pišu o svojoj boli i porazima, gubicima i sličnim ljudskim prazninama i punoćama. No, valja imati u sebi bujice kako bi došlo do poplava Medo! Oni koji ih nemaju nema se što niti preljevati.

Medo. lijepo si to sve sastavio....obicno oni ljudi koji idu malo dublje u sebe, koji se pitaju, analiziraju, koji su samokriticni, koji razsmisljaju sto je dobro a sto lose...koliko im treba pomoci izvana i vide svjesno mnoge stvari oko sebe...te ljudi najvise cjenim - jer su ti NAJZDRAVIJI po pitanju ljudskosti i karaktera - nego "pacijenti" kojima su SVI drugi za NJIHOVE PROPUSTE krivi - a oni su perfektni - jer ne treba im nitko i nista.

ne trebamo očekivati da nas nešto promjeni...sami sebe mijenjamo..i kroz te promjene rastemo..
kao što reče buci, nije dobro u sebi gomilati sranja koja su se nakupljala godinama...to samo vodi u destrukciju i bolest...
trebamo otpustiti to od sebe,,,isplakati..vikati...biti ljuti...sve je to normalno...otpustiti to od sebe...to je put ozdravljenja...

Bo, ne brini s razumijevanjem. Mene ta bujica muči već osam godina i nisam otkrio što s njom napraviti. Onaj zakon ( Marfijev) kaže da će, i tako i tako, "sve što može krenutu naopaku, prije ili kasnije krenuti naopako" ). Još ju ne razumijem!
Bujicu!!!!

Prije Kise, da tu si u pravu - ali to sve ucimo sa godinama - sto vise zrelimo - zna nam biti puno toga SVEJEDNO - jer tvrdnimo, jacamo - to je skroz ok i zdrav proces nas ljudi.

Mai_sarai, tko kaže da mi nikada nismo pisale o svojim bolima, porazima i gubicima? Mislim da ti je taj komentar potpuno neargumentiran. Ili, bolje rečeno, ne pričaj o nečemu o čemu nemaš pojma.

kruška padne, kad je zrela. jebiga.

strahu se treba nakloniti, medo... al mu oltar, ziher, ne treba dizati... pusti, faking kontrolu... ona je obrazac straha... a kruška, ko kruška... bit će joj ono, što joj mora biti...:)*

I ja te pitam isto kao Booooocka!? Idi na moj web!

I ako ČITAŠ web Medeka , onda čitaš da ON ŽELI odgovore, diskusiju, popričati malo!!

Ma kajjaznam...tak sam i ja držala sve u sebi, Medo. I onda mi grunulo na štitnjaču, jer nekud mora to sve izaći van, a obično pukne na pogrešnom mjestu. Tad sam obavila neke razgovore s pametnim ljudima...koji su mi rekli da je okej plakati kad mi se plače...sve je to tako ljudski....No, do toga mora svatko sam doći.

mmmmmm! Znači, medo ostaje medo! Mogu ti reći da je brlog ove godine puno topliji. ili sam ja otporniji, a bit će možda manje i kiša, a više "bijelog" snijega....I pozdrav , mmmmmmmm!

bocka..za sve postoji vrijeme...tvoja je sreća da si tako mlada to spoznala...što se tiče , pričanja o vlastitim promašajima, pitanjima...mislim da su to svi ovdje prisutni vše puta djelili na blogu...sjećaš se buci moga bloga prije ljeta...kada sam doslovno plakala i pisala...a na kraju, nakon par sati tipkanja sa dragim ljudima sretna otišla na cugu s vama..:)))

samotni muk

preklano janje

suza u oku

traži davno ugasli sjaj

Prijekišna, spoznaja ovisi o trenutku, o događajima, a ne o godinama, slažem se s tobom. I naravno da se sjećam tog tvog bloga...baš si nam došla tužna, nikakva, bezvoljna, hehe. A otišla sa osmijehom na licu...i pivicom u želucu, haha :P

Kad ti se prdi prdni, kad ti se podriguje podrigni, kad ti se plače plači, kad ti se smije smij se, kad ti se ljubi ljubi... Tako bi glasila drevna preporuke za sve nas i za svu našu djecu. A ako nam to sve ne uspije onda može krenuti na patologiju koju jedino bujica može odnijeti.

hehe, buci... elde, kad ti autoritet da zeleno svjetlo, za samosažaljenje... mraaaaak! :D... jušto jušto... treba mai_ zadovoljiti... ajmo, ekipa... pred zid, na parove razbrojs!... da ste mam istresli, sve krvave sličice u hologramskom prikazu, za čitače zidnih novina!...pa... jebote...

jel ja moram klanjati, tudjoj boli i dilemi, samo ako platim, tvojom valutom? zašto ne vidiš, 1756 mojih postova, u ovom komentaru?

Biseru, kad ljudi tu bujicu nazivaju stresom, meni se to ne sviđa. Nisam nikad bio pod stresom, samo dežuram na brani.
I da, dobar razgovor su nove vode u tom jezeru!

Ti nisi Medo Debeli nego Dabar Debeli.

@jaromil,lijepi stihovi.....

mmmmmm_da, ja vidim u tvojim komentarima i Sunce i Mjesec i sve zvjezdice, pa čak i ono.

Mmmmmm_da, nisu mi dali zeleno svjetlo za samosažaljenje, nego za pokazivanje emocija! Recimo da sam odrasla misleći da je glupo pokazivati osjećaje, te da ih je mudro skrivati i nositi ih sve u sebi. Mislila sam da je tako okej, da sam faca jer ne pokazujem da me išta dira, boli.
I da..vjerojatno sam i sama podsvjesno znala da je to pogrešan način, ali nekad treba od drugih to čuti. I to naglas. Ponekad je to jedini način da dopre do svijesti. :)

Branu treba ponekad maknuti da bi se višak vode ispustio. Kad brana pod teretom bujice izgubi svoju funkciju, TO je tek problem. :)

uf..sada sam se sjetila jednog stiha..ne znam čiji je...
"a ko se može rastati od svoga bola bez žaljenja "?
i to punoooo govori o nama ljudima..

Hihihihihi bucka, to možda i spada u lijepo ponašanje, ali sigurno nije zdravo.

mmmmmmm...sviđa mi se ono o kruški...:))))

dole maske !!!

Cimicu, sad to znam i sama. ;)

prije kiše, ma isto ti je to i s mendulom.

jbga. vidim u ja u tvojim.:)

hehe... valjda smo slični, na različit način... pa se gotivimo, u mikroprostoru... makroprostora... ono ka... lokijev, kozmos- tvoja vasiJona i moj, svemir...:)

Dud, jel ti znaš koliki je životni vijek duda? Može doživjeti i pola tisućljeća ( 500 godina ). I jel ti kužiš kakav je tvoj terapeutski zadatak i koliko će trajati...? Uh, jebemti, i dabrovi dugo žive...samo ti " terapiši", uvijek se nađe nešto i za medvjede i za dabrove....

dud..za tebe,..
http://www.youtube.com/watch?v=vYT8B0gwegw

Hihihihihi Medo, pa kao što ti nisi Medo nego Dabar tako nisam ni ja dud nego dudh. Što znači mlijeko na sanskritu. I otuda je duda i dudanje kao što su brane Dabrov izum.

....a znam jednog duda koji se tristo godina opirao suši i kojega grom nije mogao da sruši.

Hihihihiih mmmmmm_da, dobro je loki izmislio taj kozmos za gotivljenje.

a fak, buci...:)... tvoj terapeut- pop- frend, il mudrac... nije bio, ko moj... mene moj uzeo za ruku i direkt u rukavac! ;D... '... ajmo, gospodjo... taksativno... jel vi..?... a, jeste li...??... imate li...?... :O... aha... da li vi žalite sebe?... NE je neprihvatljiv odgovor... neljudski. budite čovjek, prema sebi... pooooozooooor... SAD!'... paloma, sine... i nema veze s golubicama... izuzev, glinenih...;D

mmmmmmm..ovo mi zvuči poznato....lete palome na sve strane...:)))

Hahah, mmmmm, baš si me nasmijala. :)) Čuj, šalu na stranu, mislim da nam svima u život dođu upravo onakvi ljudi, kakvi nam u tom trenutku trebaju. Bilo da se radi o nekoj vrsti učenja...samospoznaje...uvijek je sve pitanje iskustva. I vlastitog rasta.

A da mi je netko tako došao...uzeo me za ruku..i rekao mi - e, sad plači, ja bih se pukla smijati. Haha

bucka, ali može se rasti i u obrnutom smjeru. Dragi, zašto si smanjio djecu?

bucka, pa ne treba svakom plakanje nekome je potrebno i povraćanje nakon što je pojeo kolač.

......http://www.youtube.com/watch?v=clux1gLimUo

dud..povraćanje, plakanje..bitno da izađe van :)))

nego, prijekišna... svi smo krvavi i suzni... samo u različito vrijeme, zbog različitih razloga i na različite načine... malo mi pun kiki, 'članova biblioteke' i zajedničke platforme načina funkcioniranja...:)

jedan komentar me podsjetio na onu:
ako se netko smije, smij se s njim
ako netko pjeva, pjevaj s njim
ako netko pije, pij s njim
ako netko fešta, feštaj s njim
ako se netko seksa, seksaj se i ti
ako netko radi...pusti ga, nek samo radi!

Dudasti, odi vrit. Sad mi se jedu kolači. Hahaha

Kad je već ušlo treba da izađe na jednu od devet kapija. Otvor ženo kapiju, man' se Očenaša.

Aaaaaaaahaha, mmmm....bilo bi fora organizirati grupno iskričarsko plakanje i povraćanje. Koja super ideja! :DDD

tico, to je zato što svaki rad frustrira jer nikad uloženi trud nije adekvatan dobiti.

bem mu..netko će morati voditi tu grupnu terapiju :))))))

Prijekišna...ja se javljam za gore spomenutu funkciju :D

mislim, da se stvar ne otme kontroli ;)

http://www.youtube.com/watch?v=Z_pUYcxmnfs

medo SAMO za tebe!

Pa evo ja bih mogao voditi za početak. Imam nešto iskustva.

vidim ja da smo mi ovdje svi sa iskustvom...naučili na sebi:))))))

Hihihihiih bucka, ta nije bilo riječ o grupnom seksu, nego o terapiji. Hihihihiih.

prije kiše, pa ako ne možeš pomoći sebi kako ćeš drugom? Prvo treba sve primjeniti na sebi.

dud...ako misliš o terapiji za "iskrica people" nemaš toliko iskustva!

lijepo

Hihihihihi tico, mogu izliječiti svaku bolest, al' još uvijek ne mogu svakog iskričara.

Bo, ne samo da dođu pravi ljudi u pravom trenutku, već i prave stvari. Iz ratnog iskustva znam kad sam trebao bolje oružje, nisam ga tražio, dobio sam ga. I uvijek pomogne, koliko- toliko. Nije to ni bitno. Ono vrijedno zapažanja je da netko vrlo moćan sve to kontrolira, a nije Dud!

Aaaahahaha, nema seksa? Onda niš...dudh, prepuštam sve u tvoje ruke :D

:D... more... ecco, dudha... ambiciozni, Jack Nicholson, ko voditelj skupine...:)

Medo????? Brana stara dvadesetak godina?.... krc-krc... samo što nije! U šumi je predivno, od tog krckanja ne čuješ što se tamo zbiva.

dud..vodi računa o prostoru jer će kandidata bit jako puno:)))))..ja sam u prvom redu :)

bucka, ima seksa, ali ne prije ljubavi. Jer tek kad je čaša puna zadovoljstva onda možemo pustiti da se i prelijeva.

netko to od gora vidi sve....povlaći konce, igra se, postavi na svoje mesto svako dobro, zlo još pre..sve vide oči sudbine..

Medo...slažem se sa svim iznad napisanim, osim onoga da "netko vrlo moćan to sve kontrolira". Takve misli su mi strane...bliža mi je činjenica da je sve ipak samo razmjena energije. Netko je ima manje...netko više. Pa je netko od nekoga crpi. Idealno je kad su omjeri jednaki, a to se dešava samo onda kad je prisutna ljubav.
Misao da sve kontrolira neki zločesti, stari bradati Bog mi je nekako....priča za malu djecu..kojom su nas plašili kako bismo bili obična, mala, poslušna masa.

Hihihihihihi mmmmmm_da, bucka i ja smo vrlo ambiciozni. Moja krajnja ambicija je da budem jedino terapeut, a može i još nečega malo.

A ja samo čitam i smješkam se , dobri ste za osmjeh crtati, valjda je i domaćinu bolje i TO je najbitnije:-)))

hihihihihih prije kiše, treba mi soba da primi 5000 ljudi s dignutim čašama.

dud...i lomi se kristal...:)))...

Biserna....to je i poanta svega, da sve završi na osmijehu :)

ma dud...srediti ćemo ti mi Arenu...samo reci koju hočeš?!

Hihihihihi prije kiše, svjetlucaju staklene iskre u našim očima, u našim srcima.

tico, a koju bih ak' ne pulsku.

Naravno Boooocka kao da smo negdje za stolom , isto je to po meni.Pa ljudi smo.:-))

53 !
Brane se počnu praviti u ranim 40-tim, ozbiljne brane. Ti si sada zbroji i vidi koliko to ozbiljno kod tebe krc...krc... Moje je mišljenje da ti još u šumi sretneš jednu "Dobru šumsku Vilu!", svoj vilu i da si još prilično sigurna...

ne znam ja...možda koloseum, ti ćeš biti Neron npr. a mi potrebi...gladijatori, plebejci, patriciji i koji k vrapcu više ne znam....

Neron il' Kaligula?

Bo, a zašto to ne bi bilo jedno gigantsko organsko računalo, bez brade, staro milijarde godina i jako moćno? Ljudi ga u strahu prozvaše Bogom! ( pogledaj mogućnosti ovog kopilana od interneta! Pa on je u povojima, a koja čuda radi.. )

hahhhah...koji hoćeš, ni jedna nije dobro prošao, sredili ih njihovi ljudi...tako ćemo mi tebe ako nećeš biti dobar teraput

uf..ostavi vas čovjek 5 min..a komentari se samo nižu...volim ovakve blogove..na kojima je sve lako..i na kojima se ljudi smješe...:)))

Medo...nemam ništa protiv napisanog, shvaćam! Strah je ono što mi u svemu tome najviše smeta.

Prijekišna...ma nemaš ti pojma...najbolji su blogovi di se cmolji i svađa, to ti je in :D

tico, ja sam dobar terapeut, a to će te vidjeti po vašoj boli.

"Na mrlji prolivene nafte
puštam loše misli
virovima, daljini, kamenju,
kao feler u finom riječnom
tkanju."... c/p... zelenoruki.

(jedna, oteta, asocijativna... na oltar, pozitivnoj vibri... kičerica, od patetike postupka se ne broji ;D... )

boookca...kaj se ovdje cmolji????...k vrapcu! odoh onda dalje!

Bo! Strah je vrsta instinkta. Da ga nema svi bi jurišali na vjetrenjače. Kakav bi to bio kaos.! Netko se nečeg boji i to je dobro!

ovdje se ne cmolji..ovdje se smije...a i vlasnik bloga se već pomalo smješka...:))

Tica, kradeš riječi....napisao sam u postu "CMOLJI" , i sada s ovim mojim to je već treći put cmoljsta riječ!

Hajde, hajde, bješe to samo malo ironije! :D Medek...je li strah urođen ili stečen, pitanje je sad?

Najviše se bojimo boli, a bol je taj koji može lako da te oslobodi.

...and the pain shall set you free...? Ima smisla, dudh, ima.

bez boli ne možemo skinuti staro ruho i obući novog čovjeka...

medo..pokupih kod boocke...k vrapcu! valjda nije zarazno...vikend je pred nama!

a najviše boli skidanje maski i suočavanje sa samim sobom onakvi kakvi doista jesmo...:)

Urođen je! Bit straha je urođena. Znaš po tome kad se malo dijete probudi u ružnim snovima, koliko mu je potrebna majka i zaštita. Kad bi bio stečen, počeli bi ga osjećati tek s pojavom svijesti o vlastitoj osobnosti.

Prije Kiše!
Ovaj medo nije vlasnik ničega, bar se tako osjećam...a nemam ni potrebe za vlasništvom! Možem li ti prići bliže....?

Hmm, nije ti palo na pamet da djeca imaju noćne more zato kaj gledaju previše televizije? Ili slušaju priče o nekakvim vukovima koji pojedu baku? O čudovištima ovim, onim? Usudila bih se reći da je strah ipak stečen...naučen od okoline. Zašto se neke kulture boje smrti, a neke je slave? A bila je teorija od tome da nam je strah od smrti urođen...

Medo, sisavcima da, al' reptilima ne. Jer tako nam je neko posložio stvari u mozgu.

bucka, fetus se boji rođenja, jer sumnja u život poslije rođenja.

Dudh, moguće...ali i teško dokazivo.

U svakom slučaju....zanimljiva teorija.

Bo, nisam mislio na tu djecu što gledaju TV. Mislio sam na one što majka drži na prsima i koji osjećaju svoju majku po mirisu na više metara. Ta osjetila kasnije čovjek izgubi. ali je strah prejak.da bi nestao. BO! Strah je potreban i kao što srce radi bez naše kontrole, tako nam strah ne dozvoljava da skočimo s 19 kata. Uostalom, pitaj Duda!

Dok mudar čovjek govori budala dokazuje.

ja se sjećam kada sam se rađala da sam se uplašla babice koja me odmah išla prati...voda je bila hladna, a ona brkata i nimalo nježna..od tada pazim na svaku dlačicu koja mi poraste..trauma, jbg..:)

hehe.. a najmudriji... samo, digne prst...

Prijekišna, hahaahahahahha, ludice jedna :DDDD

Medek..ne kažem da strah nije potreban. Htjedoh reći da je strah zloupotrebljavan! Tipa...ako ne idete svake nedjelje u crkvu, Bog će vas kazniti...doletjet će vam kamen na glavu i sotona će od vas skuhati finu kotlovinu. Kuiš? :)
A strah od skakanja s visine...hmm, to je ipak instinkt preživljavanja, a ne strah ;)

prije kiše sumnjam da se sjećaš, jel rađanje je teška trauma od koje nas uhvati amnezija, rađanje je po traumatičnosti slično umiranju.

Bome jeste mmmmmmm_da, samo prst. Dobro je ak ga uperi u nebo.

A da nemamo strah od letenja mogli bi i skočiti s 19. kata.

bem mu dud..kada ti postade bukvalan ?:))))))..a vjerujem da je rođenje trauma..zato sam odlučila više se ne rađati :)))

mmmmmmm_da, ak je prst prema gore onda ga možemo nazvati instalirani. Buda.

dosta brate jednom..:))..ko bi u idućem životu opet s vama tipkao :)))))

prije kiše, još i više sam banalan. A kako vidim i ti. I mislim da umiješ da barataš.

baratamo mi dud..baratamo...:))

... ja se sjećam, kako sam ujela brata za nos... dok me fol, 'hranio', sombrero bombončićima... dugačkim, 28 cm...;D imala sam 6 mjeseci, hbga... i, koliko se god svi trudili da mi miniraju sjećanje, ja ustrajem... fino se sjećam, šta sad...:O

I ja se sjećam kako mi se fino bilo bućkati u plodnoj vodi...skroz ludo iskustvo :D

Dude, sve sjebeš i okreneš naopačke: "Dok mudar čovjek dokazuje, budala samo govori!" Ti moraš paziti na svoje riječi, imaš već veliki broj čitatelja da bi izokretao pojmove kako tebi pašu....

hehehe... a čuje se ono 'gulp!', buci... čuje....;P

A tintilinići? Njih se nisi sjetio? Sigurna sam da su tu negdje, u ognjištu ako ne kamenom onda onome koje u svakome srcu postoji :)

Dragi prijatelju,nije to prvi puta da se preispituješ i analiziraš.Digni glavu i naprijed,pisala sam ti već da si ti nadrastao skoro sve ove komentare.Jak si i pametan, potreban mnogima za savjet(ali tvoj i iz tvojih perspektiva).Pozdrav !!!!

Eh; Ružo, ružice!

bila sam jučer u Šumi..i rekla mi je jedna, jedva vidljiva no sjajna Šumska vila. sva smeđa, ko list jesenji, da te pozdravim...pita, kako Medo, ja kažem, stalno gleda u škrinju Ledo, nešto ga je uhvatila hlad..
šapne mi da ti velim
da te Ona ima rad!