The Dark Side of the Moon

Božić je, vrijeme darivanja, obiteljskih druženja, prežderavanja, pijančevanja, bacanja petardi, pucanja i još koječega što se ubraja u hrvatsku tradiciju proslave ovog velikog katoličkog blagdana. Meni osobno se najviše sviđaju obiteljska druženja, ali neću biti licemjeran pa ću skrušeno priznati da mi čak godi i ona tradicionalna neumjerenost u jelu i piću. Zapravo, samo u jelu, nisam baš neki ljubitelj pijančevanja te više preferiram onaj hedonistički pristup tipa „pij malo, ali dobro“.

Kupio sam svojima lijepe poklone, ali kupili su i meni moji lijepe stvarčice. Posebno me oduševilo što sam dobio lijepu vestu sa onim popularnim rombićima, pa ću se sad još bolje uklapati u kodeks odijevanja što imamo na poslu, poput pravog bankara :) Iskreno, privatno to nikad ne bih obukao na sebe jer mi izgleda previše konzervativno za moj "antikonzervativo" ukus, ali poslovno ostavlja dosta dobar dojam. Možda čak pali kod iskričarki, to još nisam isprobao, ali možda je došlo pravo vrijeme da isprobam i taj eksperiment jer možda stvarno upali :)

No dobro, da se vratim na ovaj današnji blagdan, moram reći da ima jedna sitnica koja me užasno nervira kad dođu ti "naši" blagdani, a to je običaj da se svima po defaultu čestita Božić. Nije važno poznajemo li nekoga ili ne, ali vrlo pristojno je svima poželjeti sve najbolje za Božić. Dobro je ljudima željeti dobro, bilo gdje i bilo kada, to je za svaku pohvalu. No, što je sa ljudima koji danas ne slave Božić? Ili sa onima koji uopće ne slave Božić? Da li bi nama bilo ugodno kad bi nam netko čestitao Božić sedmog siječnja? Ili možda sve najbolje povodom Hanuke, Kurban Bajrama ili čega već?

Istina, kod nas se velika većina građana deklariraju kao Rimokatolici pa je onda po načelu "većina pobjeđuje" sve prilagođeno katoličanstvu, čak i državni praznici. Ali onda u tom slučaju mi više nismo sekularno društvo gdje je vjera odvojena od države. Također se čini da vjera ipak nije privatna stvar svakog pojedinca jer kod nas svi slave Božić, čak i oni koji ga ne slave. No dobro, čini se da je sekularno društvo ipak utopija. Do unazad 20 godina smo živjeli u jednoj takvoj sekularnoj državi gdje Božić nije bio neradni dan, kao niti ostali blagdani, ali svi znamo kako je neslavno završila ta priča. Očito su takve stvari ljudima vrlo važne.

Da se odmah unaprijed razumijemo, nisam ateist, vjerujem u Boga; ali nikako se ne povodim se stavovima Crkve niti ostalih vjerskih institucija. Poštujem svakoga tko poštuje mene, poštujem svaku kulturu koja ne ugrožava drugu kulturu, koja nije nasilna niti nametljiva. Čak i slavim Božić jer je to jedan prekrasan obiteljski blagdan, ali više na to gledam kao na dio naše kulture, naše tradicije.

Neću poželjeti sretan Božić svim iskričarkama i iskričarima kao što to svi rade. Neću. Želim sretan Božić svima koji ga slave, koji ga slave danas, a ostalima kad dođe vrijeme. Ili kad dođu vaši blagdani na red, koji god bili.

Z.

Na Ikariamu, kako nas ima svih vjeroispovijedi, poželimo sretne blagdane svima koji ih slave :-)).
Sve najljepše :-)))))))))))))))))))))))))))))))).